Kako bi pomogli siromašnima i omogućili djeci širom svijeta obrazovanje, Melinda i Bil Gejts osnovali su fondaciju pod svojim imenom prije petnaest godina. Fondacija se ujedno bavi i osnaživanjm žena, jer su putujući Indijom shvatili koji su ključni problemi u ruralnim područjima. Proveli su mnogo vremena istražujući nove kulture i učeći o njima. Kroz duge razgovore saznali su mnogo toga o edukaciji i položaju žena. Mnogo godina, one nisu imali pristup kontracepciji, što je značilo da nisu mogle kontrolisati mogućnost rađanja. Odluka o njihovom tijelu nije bila njihova. Međutim, vremenom se polako počelo raditi na podizanju svijesti o prevenciji bolesti i obrazovanju žena. Danas su neke stvari doživjele pomak, dok su neke još uvijek tabuizirane za ovo područje. Upravo zato Melinda je na svojoj stranici podijelila najvažnije stvari koje je naučila o ženama u Indiji.
Dostupnost kontracepcije
“Kao i većina žena koje poznajem, koristim kontracepciju mnogo godina”, naglašava Melinda. Odluku o tome je donijela zajedno sa suprugom Bilom, ali nikad nije razmišljala o tome šta bi se desilo da nema tu mogućnost. Preko 220 miliona žena širom svijeta nema pristup kontracepcijskim sredstvima. Dugo se to odnosilo i na Kamravu u Indiji. Ali sada, postoje mjesta gdje se mogu obratiti za savjet, pomoć ili medicinska sredstva. Nova inicijativa osnažuje žene da se brinu same o svom tijelu i donose odluke. Zato u mjesecu posvećenom zdravlju, dobijaju osnovna znanja neophodna o reproduktivnom zdravlju.
Kulturološke norme se mijenjaju
Kada je bila mlada, Anita nije imala pristup kontracepciji, kao što većina žena danas ima. S obzirom da nije imala nikakvu medinsku pomoć ni savjetovanje, ona je rodila prvo dijete sa šesnaest godina i udala se. Ubrzo je rodila još četvoro djece, konstantno se brinući o tome hoće li ih moći prehraniti. Danas, najviše vremena provodi sa svojom šestomjesečnom unukom, Nehom. Srećna je što će ona odrasti sa mogućnostima koje novo doba nudi i neće morati pratiti kulturološke norme, koje su onemogućavale ženi pravo izbora. Njena unuka će dobiti priliku da bira šta je dobro za nju i da odlučuje o svom tijelu.
Siromaštvo i zaposlenost
Žene u Indiji u prosjeku provedu svakodnevno šest sati baveći se kućanskim poslovima. Za razliku od njih, muškarci nemaju obavezu da pomažu, iz prostog razloga, jer su muškarci. Međutim, situacija je ranije bila i lošija, jer su žene bile u cjelodnevnim obavezama u kući, što im je onemogućavalo svaku priliku za poslom izvan nje. Danas se pokušava dostići balans, koji će im dati priliku da rade i izvan kuće, jer sa porastom siromaštva, raste i potreba za dodatnim prihodima.
Porast broja zaposlenih majki
Sušila ima dvoje djece i odluku o tome je donijela zajedno sa suprugom. Koristili su kontracepciju, jer su htjeli da čekaju dok njihova finansijska situacija ne bude dovoljno stabilna da imaju djecu. Kada je njena ćerka krenula u školu, Sušila je odlučila da se vrati na svoj posao učiteljice, kako bi dodatno popravila kućni budžet. Takve odluke su rijetke u ovim zajednicama, što pokazuje da su žene poput nje napravila iskorak po pitanju rodne ravnopravnosti. Nešto što je prije bilo nezamislivo, sada polako postaje dio svakodnevice, jer žene svjesno odlučuju o poslu, djeci i braku.
Vakcine spašavaju živote
Ove godine, mnogo više djece će imati mogućnost da proslavi i doživi svoj peti rođendan. Za to su zaslužne vakcije, koje život znače. Broj bolesnih je u konstantnom porastu i potreba za vakcinama se već ranije javila. Sada se međutim intenzivnije radi na dostupnosti istih, kako bi se pomoglo prvenstveno djeci, koja brže i lakše oboljevaju. Poražavajuće je to da glavna želja mališana u Indiji bude samo da prežive.
Vjera u budućnost
Sve ove žene su izjavile Melindi kako imaju ogromne ambicije za svoje ćerke, kao i za svoje sinove. Sve zajedno se raduju novim generacijama, koje će donijeti društvene promjene. Bez obzira na uslove u kojima žive, one su nasmijane, vedre i sa vjerom u bolje sutra. Takve nas navode da se zapitamo, koliko su naši problemi zapravo veliki i kako se mi nosimo s njima? Lekcije iz Indije bi lako mogle postati vodič i za BiH.
