Kada je predsjednik Obama došao na svoju poziciju, Bijela Kuća nije bila baš women friendly mjesto. Većina uposlenih, bili su muškarci, koji su radili i na njegovoj kampanji i u njegovom kabinetu. Anita Den, jedna od uposlenih kao direktorica za komunikacije izjavila je u novembru 2009. godine da je bilo veoma teško dobiti poziciju, ako niste učestvovali u kampanji. Jednostavno je bilo više muškaraca, nego žena.
Suzan Rajs, koja je na poziciji savjetnika za nacionalnu sigurnost, rekla je kako je ona (a i druge žene) morala da kaže “uključite me u komunikaciju”, jer su nekada apsolutno zanemarivali njeno prisustvo. Čak i kada su bile vidljive u prostoriji – žene su bile predvidljive. Zato su došle na ideju kako da povećaju svoju vidljivost.
Uposlenice su razvile strategiju pojačavanje skrenute pažnje. Kada bi neka žena održala govor ili iznijela dobru ideju, druge žene bi to ponovile, kako bi dale na značaju onoj čija je ideja. To je natjeralo muškarce u prostoriji da shvate koji je doprinos žena, a ujedno ih spriječilo i da kasnije tvrde da je ideja njihova.
Svakodnevnom upotrebom ove strategije, postale su vidljivije, jer je njihova međusobna podrška za rezultat imala i podršku muškaraca idejama koje žene predlažu. Otada su se stvari promijenile na bolje za uposlenice u Obaminom kabinetu. To je ujedno prouzrokovalo i bolju, jednaku podjelu na žene i muškarce na vodećim pozicijama.
Nakon dugo vremena testosterona, dobili su i malo estrogena kako bi imali balans.
Ako bi ga malo poslali i u BiH, možda bi stigao za nekih dvadeset godina. Nama ionako gotovo uvijek nekoliko decenija treba da stignemo ostale.
I ma koliko vaša očekivanja od teksta bila velika, pa samim tim i razočarenje rješenjem, vrijeme je da shvatimo da nam upravo solidarnost kao osobina nedostaje. Samo ako se međusobno podržimo, pridržimo, pomognemo, samo tako ćemo srušiti sve granice koje često jedna drugoj postavimo.
