Vrlina (kupovanja) je znanje.
Koliko puta se relaksirajući odlazak u kupovinu pretvorio u noćnu moru, jer ste dali novac za nešto, što se vrlo brzo ispostavilo, nije vrijedilo, a kada ste se pokušali žaliti, rekli su vam u trgovini da nije do njih?
Danas svi moraju raspolagati informacijama i uvijek imati, ako ne na umu, ono u nekoj sveščici, zakone i pravila, makar krenuli do prodavnice po hljeb i jogurt.
Ali i ako pretpostavimo da ćete se lako dogovoriti sa komšijom u obližnjoj radnjici da zamijeni pokvareno mlijeko ili da vam u velikom marketu neće napraviti problem, već rado uvažiti žalbu ukoliko ste otkrili da robi koju ste uzeli ističe rok, a to nije bilo nigdje istaknuto, spoznaja o nedostacima na garderobi ili tehničkim proizvodima može odvesti i u pravi rat.
Šta je to što treba da znate kada uđete u bilo koju prodavnicu koja prodaje obuću, odjeću ili tehniku?
Prvo: čuvajte račun dvije godine nakon kupovine bilo kog proizvoda. To vam je Oče naš svake kupovine i osnova da biste mogli da podnesete bilo kakav prigovor. A prethodna rečenica sadrži i još jedno od osnovnih pravila: žalba na kupljenu robu, praktično garancija za svaki proizvod (sem u slučaju specifične garancije) je moguća unutar dvije godine.
Zakon Republike Srpske, koji u skladu sa zakonom BiH, zvuči sjajno i možete da se oduševite kada pročitate član dvadeset i šest po kom imate pravo da, u slučaju da sa kupljenom stvari nešto “ne štima”, birate da li da trgovac popravi tu konkretnu stvar, da vam da drugu, identičnu ili da vam vrati novac.
E sad, u zavisnosti da li je to što ne štima uočljivo ili ne, postoje neke razlike pa tako u slučaju vidne greške, morate podnijeti prigovor u roku od osam dana.
U slučaju da sve izgleda baš kako treba, ali se u roku od dvije godine ispostavi da vaše vodootporne cipele propuštaju ili rajsfešlus na vašoj torbi poslije mjesec dana prestane da se pokreće, trebaju vam kopija računa i otkucan prigovor i polažete pravo na jednu od tri vrste nadoknade štete. U drugom slučaju, kada je nedostatak otkriven u roku od mjesec dana, imate čak i pravo da vam se obračuna i isplati određena kamata. Zapamtite ovo!
Ali prije nego što se krenete raspitivati u kojoj to banci prodavnica ima otvoren račun i kolike su tu kamate na štedne uloge oročene na tri mjeseca, kako biste bili sigurni kolika vam to naknada u poslednjem slučaju pripada, dolazi član dvadeset i osam po kom trgovac jednako ima pravo da osporava vašu žalbu.
Taj odgovor vam mora stići u roku od osam dana, a kad vam napismeno obrazloži zašto i kako niste u pravu i zašto i kako ne snosi odgovornost za grešku, vi i dalje imate pravo da se žalite. U tom slučaju, to što ste kupili biće poslano na stručno vještačenje i svaki dalji korak zavisi od odluke stručnjaka.
Po zakonu, sve pošteno.
U praksi, međutim, ponekad pomalo drugačije.
Prije svega, trgovci će vam često reći da kupljene patike imaju garanciju mjesec dana, da možete da se žalite ili reklamirate proizvod samo u tom roku.
Potom, često ćete, prilikom kupovine zimske obuće, preko oznake proižvođača da je riječ o obući za vlažno vrijeme, naći prelijepljenu oznaku kako je namjena tog para hodanje po suvom vremenu, isključivo, čime se trgovac ograđuje od bilo kakvog mogućeg promašaja.
A takođe je moguće da se one cipele, s početka priče, koje su propustile vodu s prvom susnježicom, vrate sa vještačenja kao savršeno ispravan proizvod, koji dokazano ne propušta vodu.
I onda se vi, kao naša sagovornica i povod za ovu priču, kojoj se zaista desilo da nakon trgovaca i stručnjaka potapa cipele u kadu da bi sebi dokazala da je do cipela, a ne do iznenadne promjene u njenom organizmu i iznenadne reakcije njenih stopala na kul cipele, nađete u situaciji da vas prodavci ubjeđuju da vam se noge znoje, jer “Timberlend” sigurno ne propušta. Garantovano. Onda morate da demonstirate defekt kupljene zimske obuće hodanjem po snijegu i izuvanjem pred nadležnima kako bi ih uvjerili da cipele ne rade posao.
Na kraju je moguće, nakon mjesec i po bljuzgavice (koje uključuje besmisleno zvanje jednog od udruženje za zaštitu potrošača, a koje kaže da je na njima da vam predoče zakon i da se trebate obratiti inspekciji, ali da je to vjerovatno “trošenje vremena”) i insistiranja sa sve mokrim čarapama u ruci, da trgovci budu fer i da vam daju novi par obuće.
Paranoja i teorija zavjere s razlogom mogu da iskoče u glavama, ali ipak vrijedi pokušati. Ono što je sigurno jeste da:
- imate pravo da se žalite,
- oni moraju jasno da vam odgovore na vašu žalbu,
- imate rok od dvije godine u kom kupljeno mora da bude onako kako ste očekivali da bude, a ne mjesec ili pola godine, jer je to “politika firme”
Ovo su nam potvrdili i u Pokretu potrošača Republike Srpske: “Ako trgovac tvrdi da je obuća vodonepropusna za to treba da da garanciju. Kod obuće imamo mnogo prigovora i zloupotreba vještačenja od strane trgovaca.”
Još jedna od igara na ovom nesigurnom terenu jesu sniženja i tehnika. U slučaju da trgovci snize cijene odjeće, recimo pa nakon završetka sniženja tu istu robu prodaju po staroj cijeni, a riječ je o sezonskom sniženju, dakle nije bilo naglašeno da je riječ o kratkotrajnoj akciji, riječ je o zloupotrebi: “Tu mi ne možemo ništa da učinimo i to je u nadležnosti inspekcije”, rekli su nam u “Pokretu.”
U ovakvom slučaju, probajte se prvo pozvati na član četrdeset Zakona o nepoštenoj poslovnoj praksi.
A tehnika je tehnički ostala nedefinisana i tako ostavila polje garancije otvorenim: “Proizvođači se ne drže tih propisa već sami određuju rok garancije. Minimalni rok za kućanske aparate bi morao biti 3 godine.”
I još jedna bitna stvar javlja se u situaciji u kojoj vam se nakon mjesec, dva, pokvari mp4 ili neki drugi tehnički uređaj. Situacija, koja je jasno definisana u Zakonima susjednih nam Srbije i Hrvatske, koje daju rok od trideset dana da kvar bude uklonjen, kod nas nema određeni rok. Zato bi trebalo da ovakav slučaj završi tako što ćete se pozvati na član dvadeset i šest i tražiti zamjenu za ispravan uređaj ili povrat novca, jer: “Vi sa servisom nemate ništa.”
Ukratko, kupovina znači sedam stvari:
- član 26
- član 40 i 41,
- čuvanje računa,
- provjeru postojanja knjige reklamacija u radnjama,
- koncentraciju prilikom čitanja garancija,
- živce dvadeset i četiri sata
- i osmijeh do kraja.
Pozovite se na zakon. Insistirajte. Naročito ako je vidno da je poslije sedam dana počeo da se odljepljuje đon ili su nitne sa torbe samo otpale. I ne dozvolite da vas ubijede da vam je lijeva noga veća pa da vam zato patike ne odgovaraju, jer ne, niste vi krivi ako ste ih kupili probavši samo desnu. Do patika je, ne do vaših nogu.
Zato, čuvajte račune, ali i živce. Trebaće vam oboje jednako.
Srećna kupovina.
Ps. Probajte naučiti napamet:
Član 26.
(1) U slučaju nedostatka na proizvodu, trgovac je po zahtjevu i izboru potrošača dužan da:
a) ukloni nedostatak na proizvodu o svom trošku,
b) zamijeni proizvod sa nedostatkom drugim istovjetnim novim ispravnim proizvodom ili
v) vrati plaćeni iznos i nadoknadi stvarne, razumne troškove vraćanja proizvoda sa nedostatkom.
(2) Ako je nedostatak vidljiv, potrošač je obavezan da trgovcu dostavi zahtjev iz stava 1. ovog u pisanoj formi u roku od osam dana od dana preuzimanja proizvoda.
(3) Ako potrošač naknadno otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, obavezan je da zahtjev iz stava 1. ovog člana u pisanoj formi podnese trgovcu u roku od 60 dana od dana kada je skriveni nedostatak otkriven, a najkasnije u roku od dvije godine od dana preuzimanja proizvoda.
(4) Rok iz stava 3. ovog člana ne odnosi se na proizvode sa garancijom (garantnim listom).
(5) Uz zahtjev iz st. 2. i 3. ovog člana potrošač je dužan da dostavi kopiju računa.
(6) Ako potrošač nakon 30 dana od dana kada je proizvod kupio otkrije skriveni nedostatak na proizvodu, osim vraćenog plaćenog iznosa iz stava 1. tačka
v) ovog člana, potrošaču pripadaju i kamate po stopama poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca, od dana kupovine do dana isplate.
Član 40.
(1) Poslovna praksa smatra se obmanjujućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne informacije koje su, zavisno od konteksta, potrebne prosječnom potrošaču da bi mogao donijeti odluku o poslu zasnovanu na potpunoj obaviještenosti i time ga navede ili ga može navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.
Dobar dan.
