“Gluma je krvav posao i ponekad mi smeta što zbog dolaska amatera pada cijena glumcu koji se za svoje zvanje dugo školovao i ima iskustvo i znanje. Meni je ovo posao, a ne hobi i mrzim kada dođem na razgovor za posao, a tamo mi kažu da nemaju novca”.
Ako se malo pažljivije udubite u izjavu hrvatske glumice Leone Paraminski, otkrićete suštinu opstanka današnjeg glumca, ali i lepezu problema s kojima se susreću u regionu. Ništa bolja ni drugačija situacija nije ni u BiH i Republici Srpskoj. Kultura, u ovom slučaju ona teatarska, svedena je na najniže grane. Njegovanje, da bi opstala i razvijala se, postao je posao rijetkih emocionalnih atleta koje pronalazimo u ovdašnjim glumcima.
Sve ovo Lola potkrepljuje činjenicom da je, onima koji osjećanja stavljaju publici u ruke i nesebično se daju na scenama, plata, dok su bili na godišnjim odmorima, smanjena za čak 30 odsto. Krivica za sve to pripisana je nevažećem Opštem kolektivnom ugovoru, ali i nepotpisivanju Posebnog za oblast prosvjete i kulture. Šteta je bila načinjena sa junskim platama, a onda je uslijedio glumački uragan. Sve je riješeno, kažu nam, jer su digli bunu.
“Mi izgleda kao da komuniciramo sa Ministarstvom poljoprivrede, jer se sve radi ispod žita. Na godišnjem odmoru saznajemo da nekim kolegama smanjuju primanja za 30 odsto. To je sve bilo rekla- kazala, da bi se na kraju okupili i saznali da je to istina”, kazao je ogorčeno Dragan Banjac, glumac u Dječijem pozorištu RS.
A onda su sindikalni predstavnici došli sa dobrim vijestima pa su oni i Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS, potpisali i posebni dokument koji garantuje radnička prava kulturnjacima.
Iako se bura trenutno stišala, treba napomenuti da je resorni ministar najavio i da će uskoro biti jasnije definisano donošenje propisa o platama.
“Instrukcija iz Ministarstva stigla u računovodstvo Narodnog i Dječijeg pozorišta da se smanje platne grupe, dodatak koji glumci imaju u zavisnosti od broja odigranih predstava i nagrada, za 15-30 odsto. Brzo smo reagovali i imali sastanak sa ministrom, koji je obećao da smanjenja neće biti u budućnosti i da se Zakon o platama mora precizirati”, pojašnjava i potrvrdjuje Zorana Šuman, glumica Dječijeg pozorišta RS.
Sandra Ljubojević, mlada članica ansambla Narodnog pozorišta RS, ističe da su plate vraćene na stari nivo, ali sve to zahvaljujući brzoj reakciji.
“Da nismo uradili šta jesmo, vjerovatno bi sve ostalo isto. Sve se to desilo da niko ne zna. A naravno da smo morali da reagujemo, jer, zamislite da, dok nikoga nema, nadležni kažu: ‘Odlučili smo da smanjimo primanja’. Nije u redu”, razočarana je Ljubojević.
Dragan Gnjatić, predsjednik republičkog Sindikata obrazovanja, nauke i kulture, istakao je da je potpisivanjem dokumenta završen posao rađen mjesecima i da su definisana prava i obaveze zaposlenih i poslodavca.
“U ovom trenutku smo relativno zadovoljni, ali nastojaćemo da neke stvari ispravimo i da poboljšamo materijalni i socijalni status članova Sindikata”, obećao je Gnjatić.
Cijela priča svedena je na nivo radnik -poslodavac, a saglasićete se, kultura ne smije da se svede na te grane, iako je jasno da mora da ima okvir. Zadovoljan umjetnik vlada scenom, širi talenat i velika djela dočarava običnom čovjeku koji uživa gledajući ga i upija svaku riječ. Ima li onda talenat cijenu?
Zamislite život bez teatra.
Zamislite narod bez kulture.
Zamislite situaciju u kojoj rad i trud nisu nagrađeni.
Entuzijazam u takvim okovima ne traje dugo. Zamislite mrak!
Srećom, nova pozorišna sezona je pred nama. A neka ovo bude kraj prvog čina i uvod u novo dizanje pozorišne zavjese.
