Postoje žene koje tako mirno, staloženo i graciozno hodaju ulicom i plijene svojim šarmom, a ne moraju čak ni da vam se obrate. Savršeno nesavršene žene čiju pozitivnu energiju želite u svom životu. Jedna takva je i Biljana Novaković – novopečena supruga, ali iskusna arhitektica i dizajnerka interijera. Iako je moj život prepun pozitivnih primjera uspješnih žena koje žele, mogu i rade sve, nije na odmet upoznati još poneku.
Biljana je u danu prepunom obaveza i sa slomljenom rukom pronašla vrijeme da porazgovaramo i da samo za čitateljke Lole otkrije neke zanimljive detalje iz svog privatnog, ali i poslovnog života. Na ugodnih tridesetak stepeni, još ugodniji razgovor, puno novih ideja, inspiracije i pozitivne energije.
Diplomirala je na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjaluci i sve vrijeme studiranja mislila je da će se baviti kontruktivnim sistemima i projektovanjem, ali život je odveo u potpuno drugom pravcu – uređenje interijera. Kaže da je to idealan način da spoji dvije velike ljubavi – ljubav prema arhitekturi, dizajnu i modu te da izrazi svoju kreativnost. Skoro pa me nije iznenadilo kada je rekla da se profesionalno bavila manekenstvom dok je bila mlađa i to dugi niz godina. Njen prvi susret sa kastingom je bio kada je imala devet godina i tim se bavila sve do završetka studija arhitekture. Stekla je i dobra i loša iskustva, ali sve bi opet ponovila, jer je za taj period života vežu lijepe uspomene. Kaže da u Banjaluci nema pravih modnih agencija, čak i one koje su postojale u vrijeme dok je bila studentica sad su prerasle u agencije koje se bave isključivo hostesama i njihovim “iznajmljivanjem” za različite promocije i događaje.
“U moje vrijeme je bilo malo drugačije. Da, i tada su postojale bolje i lošije agencije, ali generalno se potencirala priča modne agencije gdje su djevojke zaista radile šutinge, reklame i snimanja, ali s vremenom je interesovanje za to opadalo i te agencije su se pretvorile u nešto sasvim drugačije – više ih ne prepoznajem” i dodaje kako je to surov sistem za mlade djevojke te savjetuje da budu jako oprezne prilikom angažmana. Biljana je dosta dugo radila i kao instruktorica te je u tom periodu “stvorila“ neke jako uspješne i danas popularne i tražene manekenke.
“Ja sam uvijek smatrala da je zadatak instruktora i direktora modne agencije da prepozna ono najbolje u nekoj djevojci. To mogu biti oči ili usne, može biti tijelo ili pozitivna aura – bitno je prepoznati i izvući maksimum od takve osobe, ne dopustiti da nešto lijepo ostane u sjeni”.
Generalno, još uvijek vjerujem da postoje dobri i pozitivni ljudi i prema svakoj novoj osobi koju upoznam imam isti stav, a to je da je dobar ili dobra dok se ne dokaže drugačije. Treba vjerovati u ljude, to je jedini način za održavanje pozitivnog duha.
Biljana radi kao konsultant za dizajn i uređenje u Casa Bianca prodavnici namještaja od samog osnivanja – kako je rasla firma, tako je rasla i ona sama. Neke stvari koje su se prije pet godina činile nemoguće i neostvarive sad su sastavni dio njenog radnog dana. Uživa u poslu, radi i kad ne mora, jer je to ispunjava. Ima svoje male rituale kada je u pitanju dizajniranje i opremanje nekog prostora: “Prije svega, volim kad imam priliku da upoznam tu osobu. Sve moje konsultacije prije samog projektovanja počinju sa odlaskom na kafu ili ručak, trudim se upoznati klijenta iz različitih uglova, ne samo na osnovu izraženih želja za temu i boju u stanu. Nakon toga sjedam i crtam, pravim idejno rješenje kroz 3D nacrte da bi što više približila osobi kako bi sve to trebalo da izgleda. Naravno da su želje klijenta na prvom mjestu, ali trudim se ostaviti i neki svoj lični pečat u svakom projektu – nešto što govori da je to uradila Biljana Novaković”. Najponosnija je na činjenicu da se apsolutno nikad ne reklamira i sve što radi, radi na osnovu preporuke zadovoljnih klijenata.
Otkrila mi je različite zanimljivosti i anegdote s kojima se susretala tokom ovih godina. Jednom prilikom je u isto vrijeme radila projekte za uređenje dva stana i to razvedenom bračnom paru. Bilo je tu situacija u kojima je dolazila u sukob sa izvođačima radova koji su postupali potpuno suprotno od onog kakav je prvobitni nacrt do djevojke koja je tražila potpuno identičan stan kao što ima i njena drugarica.
“Sve su to zanimljive situacije sa kojim naučiš da se nosiš s godinama. Nekad je malo teže, nekad malo lakše – zavisi od klijenta do klijenta. Rijetko kad odbijam da nekom uradim nešto, ali ima i takvih situacija i obično je u pitanju izraženo nepoštovanje mene i mog posla”.
Pitala sam je da li je teško biti žena u svijetu uređenja dizajna i arhitekture generalno i odgovorila mi je da pomalo zna biti čudna situacija kada se ona pojavi negdje na gradilištu gdje je dožive kao malu i krhku djevojčicu, a za koju se kasnije ispostavi da je u stvari nadležna za sve to. “Mislim da muškarci bolje prolaze u ovom poslu zato što ne primaju sve tako srcu kao što to rade žene. Ja sa sa svakim projektom saživim i doživljavam ga lično, čak i danas nakon toliko godina, mogu da se sjetim svakog odrađenog stana, jer sam u njega pored znanja i vremena uložila i svoju emociju” i dodaje kako su muškarci u stanju da bolje iskoriste date situacije i poslovne prilike, ali da se ona lično nije susrela sa tim da joj projekat nije odobren samo zato što je žena. “Vjerujem da ima takvih situacija, na žene se gleda kao na slabija bića sve dok ne dokažu drugačije – a dokažu”.
Biljana je za Lolu podijelila i na šta to treba obratiti pažnju kada je u pitanju uređenje malih stanova.
“Što je manji stan veći je izazov za njegovo opremanje. U samom procesu planiranja treba obratiti pažnju na tri ključne tačke: multifunkcionalnost namještaja, veći prostor za skladištenje i vizelno povećanje prostora. Na početku projektovanja, kada tek uzmem grafitnu olovku u ruku, bavim se funkcionalnošću prostora. Namještaj koji osmišljavam treba da ima dvostruku funkciju, na primjer trpezarijski sto po potrebi može da bude i radni. Kauč može da postane krevet za spavanje, kuhinja kao zgodan prostor za odlaganje sitnica i slično.
Odabir dobrog majstora može da uštedi vrijeme i novac, a itekako smanji glavobolje i nerviranja kada se naručeni namještaj isporuči, a kasnije i koristi. Za garsonjere se namještaj dizajnira od poda do plafona uz maksimalno iskorištavanje dostupnog prostora. Vrlo je bitno razmišljati o svim sitnicima, kućanskim aparatima i uređajima koje će se koristiti svakodnevno. Ako u samom startu pronađete pravo mjesto za dasku za peglanje, peglu ili usisivač olakšaćete sebi svakodnevno funkcionisanje i omogućiti da garsonjera izgleda urednije i funkcionalnije.
Pravilnim odabirom boja, vizuelno ćemo dobiti kvadrat više. Preporuka je da zidovi budu bijeli ili u svjetlijoj, zemljanoj nijansi. Namještaj takođe, s tim da je prijedlog da namještaj koji najviše koristite bude u nekoj od tamnijih hladnijih boja na primjer, kauč i stolice. Podovi obavezno trebaju biti u neutralom, svijetlom tonu. Na kraju opremanja, posvetite se detaljima i sitnicama, jer oni će najviše govoriti o vama. Tu budite slobodni i izaberite neku od svojih omiljenih boja – neutralne podloge to dozvoljavaju. Cijeli prostor će na kraju djelovati ‘obojen‘ upravo u taj ton”.
Saznala sam dosta novih stvari kada je u pitanju proces uređenja stana, nasmijala se na zanimljive situacije i dobila nekoliko korisnih savjeta i jedno mogu da vam kažem za kraj, ljubav je pokretač svega dobrog i lijepog u životu. Biljana je dokaz za to.
A ako i vama treba njen savjet, potražite je na linku Biljana Novaković. Imate našu najtopliju preporuku.
