Šta vam je prva asocijacija na IT? Računari, tehnologija, muškarci? A žene? Rodna ravnopravnost još uvijek ostaje mit, ali u nekim sferama društva čini se čak i više. Jaz između muškaraca i žena u IT sektoru tako postaje sve veći, jer se uspjesi žena u njemu smatraju fenomenom, a ne uspjehom.
Razlozi diskriminacije žena u ovoj oblasti ovise od nekoliko presudnih faktora, ali ova četiri su vodeća u tome. Zašto žene ne vidimo u IT sektoru?
Kultura
Prvo i osnovno jeste da je ovo kulturološki problem. Stereotip o tome da je softverski inženjer neki dvadesetpetogodišnji muškarac sa naočalama, asocijalan, još uvijek živi kod roditelja i naručuje pice, postoji i danas. Kao i sa svim stereotipima, postoji mrvica istine u njemu, ali to ne znači da treba ostati ukorijenjen. Filmovi poput War Games produbljuju sliku štrebera i frika, kao i u The Big Bang Theory seriji. Stoga ne čudi zašto čudno gledamo čak i druge muškarce, koji ne odgovaraju opisu iz pomenutih, a o ženama da i ne govorimo.
Uzori
Od malena nas uče da imamo neke uzore. Svakoj ženi gotovo uvijek to bude neka žena, a svakom muškarcu muškarac. Jedna poslovica kaže: “Ne možeš biti nešto što ne možeš vidjeti”. Drugim riječima, ako su vam uzori bile osobe koje se ne bave tom oblasti, vi faktički ni ne znate da možete, jer njihov rad nije vidljiv.
[Ruby_related heading="Preporučeno" total=3 layout=6 offset=3]
Školovanje
Tokom osnovne i srednje škole žene su usmjeravane prema “ženskim” zanimanjima, bez pretjerane potrebe da im se da znanje i iz IT sektora. Zato su ostale uskraćene za osnove iz oblasti, za koje je pretpstavljeno da ih ne interesuju i da neće imati koristi od njih. Od prvog dana u školi rečeno je da dječaci trebaju i znaju više o računarima, programiranju. Dio krivice je i u industriji igara, koja potiče svijest da dječaci igraju i trebaju igrati igrice na računarima, dok su djevojčice “zadužene” za kupanje i presvlačenje lutkica. Kroz igrice oni razvijaju vještine u IT-u zbog čega su kasnije zastupljeniji u ovoj oblasti.
Seksizam
Sviđalo vam se to ili ne, mizoginija i dalje djeluje zajedno sa patrijarhatom. Danas je seksizam možda suptilniji, jer žene vjeruju da se feminizmom stanje pomjerilo sa mrtve tačke, ali nije baš tako. Ako ste žena, to znači da djelujete u jednoj sferi društva, pravite kafe, a u najboljem slučaju se bavite administracijom. Neće vam niko osporiti ni neku bolju i veću poziciju, ali onda se to gleda kao fenomen. Ako dobijete priliku za takvu poziciju, trebaće vremena da opravdate dobijenu priliku i da se neprestano dokazujete, što nije slučaj sa vašim muškim kolegama.
Šta dalje?
Žene trebaju hrabrije, glasnije i snažnije da se zauzmu za svoja prava. Trebaju se prestati izvinjavati za sve što urade i pravdavati svoje pozicije. Tražiti povišice, tražiti jednakost. Iznad svega trebaju se cijeniti, jer ako to same ne urade, neće ni drugi moći. Često trebamo raditi više, teže i duže od muškaraca da bi ostvarili iste benefite. Zašto?
Srušite barijere, koje su postavljene u vašim glavama, jer to što ste žena ne znači preduslov da ste lošija radnica. Ne znači ni da ste bolja, ali znači da možete jednako, ako to shvatite tako.
Pravi muškarac je onaj koji je spreman da brani žene onda kada nijedne u prostoriji nema. Zato što nema potrebu da se predstavlja lažno i glumi solidarnost. On se bori za vaša prava kada vi to ne očekujete i ne tražite, jer smatra da treba. Takav će dopustiti sebi luksuz izgovorenih riječi u kojima će priznati vaš trud, na bilo kojem polju. Ovaj put je to polje tehnologije.