,,Mi ne brinemo o tome šta ćemo propustiti ako nemamo romantičnog partnera, već šta ćemo propustiti ako organizujemo čitav svoj život oko romantične veze“
Ove godine sam napunila 70 godina i veoma sam zahvalna što sam imala priliku da uradim nešto što mnogi ljudi smatraju nemogućim – ostala sam sama čitavog svog života. I kako starim, moj život postaje sve bolji i bolji.
Kad sam odrastala, nisam znala da postoji mogućnost da izaberem da budem srećna i sama. Znala sam šta ljudi misle: da niko zaista ne želi da bude sam, ili bar ne zauvijek; ako misle da žele, samo se zavaravaju. A ako zaista ostanu sami, postaće sve tužniji i usamljeniji kako stare.
Sada znam bolje. Ja ne samo da živim sama, već sam i doktorirala samački život. Bavim se društvenim naukama, provela sam decenije proučavajući samce, pažljivo analizirajući istraživanja i mijenjajući značenje konceptu samačkog života.
Ljudi koje nazivam ,,samci u duši” – ja sam jedna od njih – snažno su privučeni samačkom životu. To je za nas vrsta života koji nas najdublje ispunjava.
Naučila sam mnogo od ljudi koji se identifikuju kao samci u duši i koji su sa mnom podijelili svoje životne priče u intervjuima, stotine ljudi koji su mi neformalno pričali o svom samačkom životu i hiljade ljudi koji su popunili online anketu.
Otkrila sam da mi, koji smo samci u duši, cvijetamo zato što smo samci, a ne uprkos tome. Samci mogu napredovati čak i ako žele da budu u vezi, ali samci koji prihvataju svoj samački život, koji ne žele da organizuju svoje živote oko romantičnog partnera, imaju nevjerovatnu snage i velike prednosti. Ključ našeg zadovoljstva je naša sloboda, naša ljubav prema samoći i naš otvoren pristup prijateljima, porodici, intimnosti i ljubavi.
Kada sam pitala ljude, koji su sa mnom podijelili svoje životne priče, šta im se sviđa kod samačkog života, svako od njih je pomenuo slobodu. Putem slobode nama se otvaraju vrata životu koji želimo da živimo, autentičnom životu koji odražava naše interese, vrijednosti i ono što zaista jesmo. Koristimo svoju slobodu da učimo, rastemo i stvaramo psihološki bogat život iskustvima i svježim perspektivama.
Volimo biti donosioci odluka, bilo da to znači imati kontrolu nad našim novcem i kako ga trošimo, oblikovati domove koji su naša utočišta, kreirati sopstvene praznične tradicije ili imati potpunu kontrolu nad tim kada spavamo, šta jedemo, koje emisije gledamo i da li je daska na wc šolji podignuta ili spuštena.
Ljudi koji žive sami češće će izabrati da rade ono što vole, ako imaju mogućnost za to. Ja koristim svoju slobodu da proučavam i pišem o ljudima koji su samci. Pristupam im iz istraživačke perspektive koja priznaje njihove snage, umjesto da ih samo opisujem kao gomilu nedostataka.
Radim skoro svaki dan, čak i sada kada bih trebala da budem u penziji. Znam šta drugi misle o samcima poput mene koji vole svoj posao: mi smo udati za naš posao, i to nije dobro; naš posao nam neće uzvratiti ljubavlju. Ali ja cijenim svoj intelektualni život. I iako veći dio svog posla obavljam sama, taj posao mi je donio jednu vrstu zajednice.
U kontaktu sam sa mnogo samaca i upoznajem ljude koji nikada ne bi bili dio mog života. Na Facebook-u sam pokrenula zajednicu samaca, gdje slavimo naše živote i raspravljamo o skoro svim aspektima ove životne odluke, osim o onome što svi drugi očekuju od nas – izlascima i romantičnim vezama.
Ljudi koji vode tradicionalne živote u paru mogu uživati u mnogim slobodama kao i samci, ali sloboda nema centralno mjesto u njihovim životima. U studiji, koja je obuhvatila više od 200.000 ljudi iz preko 30 evropskih zemalja, kako oženjenih tako i neoženjenih, ispitanici su rekli da su im individualističke vrijednosti, kao što su sloboda, kreativnost i isprobavanje novih stvari, veoma važne.
Ali samci su se više brinuli o tim vrijednostima nego što su to činili ljudi u braku, i više su sreće crpili iz iz ovih vrijednosti.
Imala sam veliku sreću da živim sama čitav svoj odrasli život. Provodim puno vremena sama, i rijetko kada mi je dosadno.
Bavim se kućanskim poslovima, pripremam obroke od svježih namirnica sa pijace, ili se izležavam na kauču čitajući ili gledajući serije – vrijeme koje provodim sama je opuštajuće. Takođe, najbolje radim kada sam potpuno sama i kada nema nikog da mi oduzima pažnju.
Čak i u najtežim trenucima, samovanje mi odgovara. Kada je moj otac iznenada i neočekivano preminuo, moja majka, koja je bila na stotine milja udaljena, pozvala je jednog od mojih prijatelja da bude uz mene. Ali to nije bilo ono što sam željela. Bila sam šokirana i uništena, i samo sam željela da budem sam. Tek kasnije sam pronašla utjehu u društvu prijatelja i rođaka.
Samci uživaju u samoći. To je drugačija priča od one koja je popularna u medijima. Prema toj verziji, ljudi koji žive sami, ili provode puno vremena sami, su izolovani i usamljeni.
Kako se naučnici sve više usmjeravaju na psihologiju samoće, otkrivaju da to može biti dobro za kreativnost, duhovnost i refleksiju. Zapravo, ljudi koji nemaju dovoljno vremena za sebe koliko žele, su jednako pod stresom, tužni i nezadovoljni kao i oni koji imaju više vremena za sebe nego što to žele.
Za ljude koji su samci u duši, naša ljubav prema samoći je supermoć. Naša naviknutost na samoću nas je održavala tokom pandemije COVID-19, i dobro nam služi kako ulazimo u kasnije godine. Zbog toga što cijenimo vrijeme koje provodimo sami, rijetko se osjećamo usamljeno.
Međutim, ne samo da volimo samoću, već većina nas takođe cijeni društvo i uživa u druženju. Samci su, u prosjeku, više povezani sa više ljudi. U poređenju sa ljudima u braku, više se družimo sa prijateljima i komšijama i redovno održavamo kontakt sa našim roditeljima. Razmjenjujemo više moralne, emocionalne i praktične podrške sa našim prijateljima, braćom, roditeljima, kolegama i komšijama.
Ljudi koji su u vezi, ili žele biti, obično su usmjereni na ,,jednog”, samci češće imaju više ,,jedinica”. Mi koji smo samci cijenimo mogućnost da uključimo u svoje živote koliko god želimo ljudi, oslobođeni brige da bi romantični partneri mogli željeti više našeg vremena i pažnje za sebe.
Kada sam predavala na Univerzitetu u Virdžiniji, jedna koleginica me je pozvala kod sebe na večeru. Nagovijestila je da će pozvati jednog momka i pomislila je da ću možda biti zainteresovana za njega. Voljela bih da to nije uradila. Ja sam htjela da bolje upoznam svoju koleginicu. Nadala sam se da ćemo postati prijateljice.
Biti samac u duši znači da ne radimo ono što rade neki ljudi kada se upuste u vezu – potisnemo prijatelje da bismo stavili romantičnog partnera na prvo mjesto. To znači da kada smo sa prijateljima, zaista smo prisutni, ne gledajući kroz njih u potencijalnog romantičnog partnera koji može biti na drugom kraju sobe, ili razmišljajući o supružniku kojeg već imamo.
Mi imamo širok i inkluzivan pristup intimnosti i ljubavi. Možemo voljeti ljude koji se obično smatraju porodicom, kao što su naši roditelji, braća i sestre i djeca (ako ih imamo), ali takođe cijenimo ljude koji su za nas porodica, kao što su naši dragi prijatelji. Znamo da je ljubav velika i snažna emocija koja obuhvata mnogo više od samo romantične ljubavi.
Jedan od najtrajnijih mitova o samcima je da ono što oni žele, više od ičega drugog, je da pobjegnu od svog samačkog života i da uđu u romantičnu vezu.
Kada smo moja koleginica Wendy Morris i ja pitali studente kako misle da će se osjećati ako se vjenčaju, rekli su da će biti srećni; s druge strane, mislili su da će biti nesrećni ako ostanu sami. U drugim istraživanjima smo otkrili da se stariji samci smatraju još nezadovoljnijima u poređenju sa mlađim samcima.
Odbacite te mitove – došao je kraj. U studiji koja je obuhvatila više od 3000 odraslih osoba koje nemaju romantičnog partnera, istraživači su otkrili da su ocjene samaca o zadovoljstvu njihovim životima, u svim uzrastima od 20 do 96 godina, bile na zadovoljavajućem kraju skale.
Naravno, bilo je samaca koji nisu bili zadovoljni svojim samim životima, ali oni su bili izuzeci. Štaviše, počevši od 40. godine, samci su postajali sve zadovoljniji samačkim životima i to se nastavljalo narednih decenija.
Mogla sam biti mnogo manje srećna nego što zaista jesam. Mogla sam živjeti u vrijeme ili na mjestu gdje bi izgledi za ostajanje sama čitav život bili mnogo teži. Možda bi bilo skoro nemoguće da se finansijski izdržavam bez supružnika. Možda bi stavovi prema samcima bili još ponižavajući nego što su sada.
To bi bila duboko izgubljena prilika. Za ljude kao što sam ja, koji su samci u duši , rizik nije u tome šta ćemo propustiti ako ne organizujemo svoje živote oko romantičnog partnera, već šta ćemo propustiti ako to učinimo.
Propustili bismo priliku da živimo ispunjavajuće i psihološki bogate živote, živeći nečiju drugu verziju dobrog života umjesto naše sopstvene. Ne bismo mogli biti ono što zaista jesmo.
Prevela: Iris Janković