Povratak u djetinjstvo i čitanje Knjige o džungli mogao bi vas odvesti na put upoznavanja Džejn. Ne, ne mislimo na pravu Džejn od Tarzana, iako je ova žena upravo inspirisana Tarzanom odlučila da bude ta Džejn koja će otići u Afriku i živjeti sa čimpanzama. Džejn Gudal, rođena je u Engleskoj 1934. godine, a već kao djevojčica bila je znatiželjna za životinjskim svijetom. Donosila je gliste kući, ali i plašila kokoške pokušavajući shvatiti kako izliježu jaja. Kao veoma mlada krenula je na put u Afriku proučavajući život u divljini. S obzirom na to da nije imala dovoljno novca za školovanje, radila je kao asistentkinja producenta, ali i kao konobarica kako bi zaradila dovoljno za svoja putovanja i proučavanja. Uprkos tome što je bilo veoma opasno i nepreporučljivo za žene da putuju same u Afriku, ona je skupljala penije da bi u konačnici mogla posjetiti i Keniju. Etologinja, antropologinja, primatologinja, drugim riječima prava Džejn.
Kao veoma mlada krenula je na put u Afriku proučavajući život u divljini. S obzirom na to da nije imala dovoljno novca za školovanje, radila je kao asistentkinja producenta, ali i kao konobarica kako bi zaradila dovoljno za svoja putovanja i proučavanja.
Tu je upoznala Luisa Likija, naučnika koji izučavao praistorijske ljude. Bio je impresioniran Džejninim znanjem, nakon čega je zaposlio kao svoju sekretaricu. Želio je izučavati čimpanze, kako bi napravio poveznicu između njih i ljudi. Uprkos tome što Džejn nije bila formalno obrazovana, njeno prvo zapažanje je bilo toliko dobro da je odabrana kao najbolja osoba da ode u Tanzaniju i živi među čimpanzama.
Međutim, bilo je teško, jer čimpanze nikada ranije nisu vidjele bjelkinju. Konačno, jedan od majmuna kojem je ona dala ime Dejvid Grejbird savladao je svoj strah i zbližio se sa Džejn. S obzirom na to da je živjela s njima, mogla je detaljno pratiti njihov rast i razvoj i voditi veoma korisne bilješke o tome. Kada je primijetila da koriste grančice za pravljenje alata, shvatila je da su čimpanze veoma slične nama kada je u pitanju izrada oruđa i oružja.
Nakon njenog otkrića National Geographic Society sponzorisalo je njen dalji ostanak u Tanzaniji, kako bi nastavila svoja istraživanja. Tokom daljih istraživanja došla je do spoznaja kako čimpanze imaju sposobnost da budu i okrutni, ali i druželjubivi, kao i da imaju veoma kompleksnu društvenu hijerarhiju, ali i i podvojene ličnosti. Čini se da sve pobrojano primjećujemo i danas kod ljudi. Osim toga, biološki su nam veoma slični. Međutim, ono što je Džejn takođe shvatila tokom svog boravka jeste da su u opasnosti, zbog siromaštva koje navodi stanovništvo da ih lovi i jede.
Kada je primijetila da koriste grančice za pravljenje alata, shvatila je da su čimpanze veoma slične nama kada je u pitanju izrada oruđa i oružja.
Udavala se dva puta. Prvi put 1964. godine za fotografa, koji je dokumentovao život u divljini, Baron Hugo van Lejvik, a tada je postala poznata i kao barunica Džejn Van Levik Gudal. Dobili su sina tri godine kasnije, ali su se razveli 1974. godine. Već naredne godine udala se za Dereka Brajsesona, člana parlamenta u Tanzaniji. Međutim on je nekoliko godina kasnije preminuo od raka. Na poziciji u vladi, a ujedno i kao glavni za državne parkove i okoliš, on je omogućio sredstva za njene projekte, kao i zaštitu životinja za vrijeme svog života.
Ona sama je osnovala Jane Goodall Institue da bi pomogla zaštiti čimpanzi i njihovih zajednica, a osim toga osnovala je i Roots & Shoots, omladinsku organizaciju koja im takođe pomaže. Nastavila je raditi na uspostavi svjetskog mira Ujedinjenih Naroda. A uspjela je u tome da razumijemo bolje sebe i životinje. O svom uspjehu govorila je: “Jedino kada naš pametni mozak radi u saradnji sa ljudskim i humanim srcem, možemo ostvariti pune potencijale”.
Svog plišanog majmuna Džubila, kojeg ima od djetinjstva, a koji je naveo da se počne zanimati za životinjski svijet, nosi na svoja predavanja i diskusije. Svim čimpanzama je dala imena, a na prvu ekspediciju je povela svoju majku, koja je bila veoma ponosna na nju. Ono što je izdvojila kao još jedno od zapažanja kod čimpanzi jeste empatija, jer je vidjela kako majka usvaja mladunče i brine se o njemu kao da je njeno. Njen govor o sličnostima nas i čimpanzama, možete pogledati ovdje.
Kada su je pitali da li vjeruje u Boga, odgovorila je: “Nemam predstavu o tome ko je ili šta je Bog. Ali vjerujem u neke velike spiritualne moći. Posebno ih osjećam kada sam u prirodi, u divljini. To je jednostavno nešto veće i snažnije od nas. Osjećam to i to je dovoljno za mene”.
