Vjerovali ili ne, i to se dešava. Gospođa čije ime nećemo otkrivati zbog zaštite identiteta je odlučila da svoju priču podijeli sa javnošću. Priču o tome kako ju je muž napustio zbog mnogo starije žene.
Ona ne želi da bude, kako sama kaže, stereotipična ogorčena samohrana majka. Ima više od 40 godina, majka je, radi i njen život je prepun radosti. Nije osoba koja sjedi, ispija šardone i ogovara muškarce, čak naprotiv, uvijek ističe da ih voli. Ima tri brata i mnogo muških prijatelja. Vjeruje u to da nije smak svijeta to što iza sebe ima loš brak. Iako zna da će mnoge ljude začuditi način na koji razmišlja ona ne žali što je bila u braku s tim čovjekom. Mnogo su voljeli jedno drugo, zajedno su proživjeli brojne divne trenutke i donijeli na svijet dvije preslatke kćerkice. Ono što ona priznaje jeste da ako ikada u životu opet bude htjela da se zaljubi, potrudiće se da pronađe čovjeka koji je krizu srednjih godina ostavio iza sebe.
Možda bi mi trebalo biti teže zato što znam da moj bivši muž više voli biti sa ženom koja je dosta starija od mene, sa ženom koja će uskoro napuniti 60 godina i koja i dalje stavlja kanu na kosu. Ona je dovoljno stara da bude baka mojim kćerkama, a ne potencijalna maćeha. Zvuči kao uvreda, zar ne? Ja sam mlađa, bolje izgledam i trudim se oko svog izgleda. Trebala bih biti užasno povrijeđena, ali, začudo, meni je zbog svega toga mnogo lakše. Nemam zbog čega biti ljubomorna. Nemam nijednu sijedu vlas u kosi. Na licu ljubavnice mog bivšeg muža se vide godine. Morao je da uvjerava prijatelje da se njih dvoje vole zato što niko nije mogao da vjeruje da je on u vezi sa tako starom ženom.
Moj bivši muž i dan danas poriče da je imao aferu s njom iako dokazi postoje i tvrdi da je njihova veza počela tek kada smo se nas dvoje razišli. No, ja sam primjetila znakove afere mnogo prije nego što sam uopšte počela i da sumnjam u njegovu vjernost. Tačno mogu da odredim kada je sve to počelo. Ja sam svom mužu bila sve na svijetu i preko noći se to promijenilo. Postao je hladan, udaljio se od mene, satima ga nije bilo kod kuće. Telefon mu je stalno bio u rukama, a morao je obavljati „poslovne razgovore“ čak i tokom vikenda i porodičnih putovanja. Nestala je sva privrženost, njegov temperament je postao nepodnošljiv i vidjelo se da je prezirao svaku sekundu koju je provodio u mom društvu.
Sve sam shvatila. On se osjećao zarobljeno u našem braku. Imali smo dvije kćerkice koje su tek trebale da krenu u školu, a on je želio natrag svoj bezbrižni život. Djeca njegove ljubavnice su odrasla tako da njih dvoje nisu imali nikakve odgovornosti, niti ograničenja. Mogli su da putuju po Aziji, da idu na festival u New Orleansu. Totalna kriza srednjih godina. On se čak počeo i oblačiti kao da je 25 godina mlađi. No, ja ne krivim njegovu ljubavnicu. Ona je sigurno mislila da joj se sreća osmjehnula tog dana kada se za nju zainteresovao mlad i lijep muškarac. Možda je mislila da joj je suđeno da živi sama ili sa muškarcem njenih godina koji ima problema sa prostatom i provodi dane u udobnim papučama.
Da ona nije bila razlog našeg raskida, bio bi to neko drugi. Nije on upoznao ljubav svog života i želio da bude ono što zaista jeste. Ona mu je bila samo bijeg iz svakodnevnog dosadnog života. Tek kada više nije imao tu dosadnu svakodnevicu shvatio je da trava nije uvijek zelenija na durgoj strani. Naravno, život sa dvoje male djece je težak, ali nosite se s tim najbolje što znate i svjesni ste toga da ćete sami sebi neko vrijeme biti zadnji na listi prioriteta. On to nije mogao i sve je odbacio zbog žene o kojoj će za nekoliko godina vjerovatno morati sam da brine.
Sedmicama je plakao i preklinjao me da ga primim natrag nazivajući vezu s njom najvećom greškom u svom životu, ali ja sam tada već iskusila život koji bi mogao biti mnogo zabavniji, opušteniji i u kojem se nisam morala bojati nečijih loših raspoloženja. Oblak propasti je izašao iz moje zgrade i ja ga nisam htjela pustiti natrag.
Stvari su se sada smirile, prošlo je nekoliko godina i danas mi je drago što je on sa starijom ženom. Nas dvoje nismo dobri kada smo zajedno i čini mi se da je moje kćerke vole. Budući da je i ona majka imam povjerenja u nju kada su djeca u pitanju i drago mi je što još neko brine o njima kada odu posjetiti oca. Bolje je da su u njenom predivnom domu nego u nekom depresivnom prostoru.
Naravno, nisam ovako zamišljala svoj život. Jednog dana smo razgovarali o tome da se preselimo na selo, a svi naši snovi su preko noći nestali i ostala je samo nesigurnost. No, sigurna sam u jednu stvar, a to je da bismo i djevojčice i ja bile nesrećne da sam ostala pod istim krovom sa njihovim ocem. Da, utakmice i priredbe mogu biti teški ako vaše kćerke urade nešto smiješno, a vi nemate nikoga uz sebe ko ih voli kao i vi da razmijenite ponosne poglede. No, da smo moj muž i ja ostali zajedno, takve stvari ne bi bile moguće. On bi bio namršten i neraspoložen na školskim dešavanjima ili bi odbijao da priča sa mnom i ne bi me ni pogledao. Ne bismo imali normalnu interakciju koju vidim kod drugih parova. Što sam starija sve češće primjećujem da su te srećne maske na licima drugih parova prisutne samo u javnosti i da je realnost iza zatvorenih vrata njihovog doma potpuno drugačija.
Izvor: The Guardian
