U dalekom kraljevstvu živjeli kralj i kraljica i imali tri kćerke.
Prva bijaše britka sablja. Nije imala dlake na jeziku. Svakom je uvijek u lice govorila ono što misli i svi su je zbog njene iskrenosti voljeli.
Druga kći bijaše plahe naravi jer nije podnosila nepravdu, podlost i licemjerje. Potezala bi mač i zbog najmanje laži. Svi su joj se za sud obraćali, a njena se riječ poštovala.
Treća kći bijaše prava svetica. Plemenitog i hrabrog srca, nije se plašila da stavi glavu u torbu za ljude u nevolji. Pomagala je svima koje nesreća zadesi i starala se da svakome u srce usadi duh zajedništva i ljubavi.
Čitavo kraljevstvo je bilo ponosno na svoje princeze. Svi su ih voljeli i poštovali. A otac i majka, kralj i kraljica, bijahu presrećni! Ponajviše zbog toga što njihovim ćerkama nikada neće biti potrebni prinčevi na bijelom konju da ih spasavaju.
Živjeli su i voljeli se.
