U poslednje vrijeme svjetski hit, a koji propagiraju i svi mediji, je moda zdravog života i zdrave ishrane. I sve je to pohvalno, poželjno, jer bi akcenat pri tome trebao biti baš na toj brizi za lično zdravlje i preventivno djelovanje na neke moguće bolesti. Ali, čini mi se da je to u poslednje vrijeme dobilo jednu totalno drugu dimenziju. Ne vejžba se radi vježbanja, nego radi nekog pomodarstva-trenda. Tome u prilog idu prepune teretane stilski obučenih vježbača u najskuplje, najpoznatije brend marke, kao da se ne radi o treningu na kome idete da izbacite negativnu energiju, da se preznojite, da umirete i da vam duša izlazi kroz nos, nego o nekoj modnoj reviji na kojoj se paradira i pazi na svaki pokret u smislu kako će tijelo pri tom izgledati. Da ne pričamo o činjenici da je tu velik broj djevojčica ( a što je paradoks jer iste izbjegavaju časove fizičkog vaspitanja u školama) u ful opremi (za koju ne znam ni kako im roditelji priušte od današnjih plata plus članarina) paradiraju po teretani i kako kažu „pripremaju se za ljeto“.
I sve to na stranu, ali meni lično TUŽNO pada kada vidim sve veći broj mama u teretani koje, nisu tu iz te normalne brige o sebi, zbog zdravlja, nisu tu da bi odvojili nekih sat vremena koje će biti samo njihovo, da bi se vidjele na taj način sa drugaricom umesto one kafe.
Tužno mi je to jer ne znam od kad se počelo podrazumevati da svaka žena, svaka mama MORA da izgleda najbolje moguće, otkad nam je društvo i otkad smo mi žene same sebi stavile takav pritisak (jer smo jedne drugoj najogre kritičarke) pa mame uzdišu tužno svaki put prelistavajuči stranice ženskih časopisa kad vide savršeno izvajana ženska tijela, iako svaka zna da je to fotošop.
Još jednom da se ogradim, ne radi se tu o mamama koje brinu za svoje zdravlje, koje pokušavaju skinuti koji kilogram nabačen u trudnoći, ne radi se tu o mamama koje idu na pilatas, jogu, jer to je sve pohvalno, poželjno, ali u normalnom domenu.
Tu se radi o majkama koje su mi neprirodne u tim izdanjima, koje u meni izazivaju neki žal, a iz kojih nekako vapi očajnička potreba za priznavanjem i divljenjem od strane drugih, potreba da budu primjećene, kao da se takmiče sa novim generacijama, kao da to moraju.
Tužno mi je i ne razumijem jer mišljenja sam da je blagoslov postati nečija majka, donjeti život na svijet. Treba čovječe proći kroz to „drugo stanje“, strepiti od toga da li će sve biti – proći ok, da li će beba biti dobro, ma meni je to NAJODGOVORNIJI „PODUHVAT“, ma na ponos svakoj ženi čovječe!!! I posle toga svega šta, nervirati se i osjećati se ugroženo i nesigurno zbog strija, celulita i zbog dijelova kože koja visi. Ma dajte!
Tužno mi je vidjeti sve te mame, godište skoro moje mame, utegnute u te nepriordne vještačke materijale, helanke i tange, našminkane u teretani. To mi je za neku unutrašnju tugu kao žene za ženom, jer zaboga one su majke, one su nekog stvorile i izrodile, one su nekom centar svijeta! Pa zar ta činjenica i to zdravo dijete koje raste uz nju ne bi trebalo da bude najveći izvor samopouzdanja!?
Zar ne bi trebalo da tu istu ženu, danas sutra mene, i njeno samopouzdanje hrani divljenje tog djeteta kome je ona superžena, superheroj bez mana ?!
Zar ne treba da joj samopouzdanje raste i da se oseca kao Boginja bolan kad propuže njena beba, kad izgovori prvu riječ, kad na kontroli kažu da je sve u redu jer helloo baš ona se znači dobro brine za tu bebu, a umirala je od brige da li će to sve znati.
Zar ne treba da joj samopouzdanje raste na djecijim priredbama kada njen miljenik/ca odrecituje najlakše stihove pjesmice, a srce se toliko proširi u grudima-naraste duša toliko pa suze od sreće navru na oči . Zar ne treba da joj samopouzdanje raste kad to dijete primi diplomu, kad ga živog i zdravog izvede na put, osposobi ga za odrasli život i napravi od njega „čovjeka“!?
Žena je ženi vuk!
Strašno mi je što ovo sve one znaju, ali ipak ih lome ovi gore navedeni pritisci i novinski članci, oni osuđujući koji izbacuju slike žena poznatih tenisera u kupaćim kostimima i kritikuju kako se zaboga mogla skinuti i slikati na plaži sa toliko strija i celulita, a ona rodila troje dece, hej – troje!.. Ali tužno je još više što to čitaju najviše žene, te iste nesigurne žene, pa se takva štiva više pišu nego neka kulturološka ili psihološka.
Tužno mi je da ovim mamama o kojima pišem samopouzdanje hrane pogledi koje dobacuju mlađi muškarci-da ne kažem klinci, koji se, kad prođe tako utegnuta, udaraju jedan drugog lakat o lakat i zagledaju je u fazonu „ vidi dobre milf“.
Tužno mi je kad vidim da baš to izmami osmjeh tim mama, kao da su za to tu, a ne znam da li su zaboravile da ih ti muškarci samo i vide kao dobre „milf“, baš onakve kakve su gledali u filmovima za odrasle i koje su poželjne radi dokazivanja muškosti i iskustva, a ne zato jer vide nju cjelokupnu kao nju.
Tužno mi je i eto pišem samo u domenu mama jer i dan danas bez obzira na godine i na postignuća koja sam ostvarila u životu, ta titula mame mi je nešto najstrašnije, najodgovornije, za šta ne znam ni da li sam dorasla i tužno mi je nekako što baš te mame koje su superheroji u mojima očima dozvoljavaju da same sebi padaju u očima i to iskreno ne znam zbog čega. I plaši me činjenica koliko ću se danas sutra ista takva ja sa celulitom, strijama osjećati nedovoljno dobrom i nailaziti na osuđujuće poglede nikog drugog nego baš tih istih mama.
Vaše dijete će vas voljeti kakva god da ste, а valjda je to najbitnije kad već odlučite da uđete u fazu kad želite imati porodicu i biti majka, valjda tad to postane prioritet, muž ako ga imate voli vas zbog vas i sigurno mu je na diku i ponos što ste mu rodili naslednika/cu i sigurno on ne vidi te silne strije, celulit i sigurno (u većini slučajeva) nije on uzrok da se osećate nesigurno, a i ako jeste, to se ne rešava na način da postanete neka opaka mama, urbana, moderna koja ima privatnog trenera i koja živi Sex i grad.
Jer zapamtite, na kraju krajeva, starenje je nemoguće zaustaviti, stalno dolaze mlađe generacije, i nadasve je glupo takmičiti se sa njima, naročito jer ste u tim godinama kada biste trebale već biti ostvarene, prvenstveno kao osobe, a onda kao majke, a i na kraju krajeva iskreno koga boli uvo i za vama i vašim izgledom.
