U susret 8. martu, danu ravnopravnosti žena, povela se priča o feminizmu u medijima i, naravno, ta priča je poprimila globalne razmjere iz potpuno pogrešnih razloga.
Internet kritičari su se uhvatili vila i baklji, te krenuli da nađu zvijer, koja je u ovom slučaju, glumica Ema Votson (Emma Watson).
Naime, Ema je pozirala za naslovnicu časopisa “Vanity Fair”, objavljenu početkom marta, i čitava priča bi prošla nezapaženo da Ema na toj fotografiji nije pozirala bez grudnjaka (i majice). Važno je istaknuti da prema standardima istih dežurnih internet kritičara, nije otkriven bitniji dio dojke tj. govoreći Instagram jezikom, bradavica nije oslobođena.
Nakon objave ove naslovnice, mladoj glumici je dodijeljen epitet licemjera, pošto je u 21. vijeku očigledno nemoguće biti feministkinja i pozirati u seksi editorijalima.
Prva koja je napala Votsonovu ili bar ona čiji su tvit svi prenijeli (tvit – jer svi znamo da se sve relevantne bitke zadnjih par godina, odvijaju na Tviteru), bila je radijska voditeljka Džulija Hartli-Bruer (Julia Hartley-Brewer). Njena objava je glasila: “Ema Votson: Feminizam, feminizam… jaz plata među polovima… zašto, o zašto me niko ne shvata ozbiljno… feminizam… o da, evo mojih grudi!”
Emma Watson: “Feminism, feminism… gender wage gap… why oh why am I not taken seriously… feminism… oh, and here are my tits!” pic.twitter.com/gb7OvxzRH9
— Julia Hartley-Brewer (@JuliaHB1) March 1, 2017
Džulija!? Zašto?!
Vratimo se na početak.
Ukoliko ste posljednjih dvadesetak godina živjeli ispod kamena i ne znate ko je Ema Votson, slijedi kratko informisanje: Ema se proslavila tumačeći ulogu Hermione Grejndžer (Hermione Granger) u “Hari Poter” (“Harry Potter”) serijalima. Nakon završetka snimanja osmog dijela pomenutog serijala, Ema se preselila u Sjedinjene Američke Države kako bi studirala, a naposlijetku i stekla diplomu Univerziteta Brown. Prije tri godine imenovana je za ambasadora dobre volje Ujedinjenih nacija (UN Women Goodwill Ambassador), te je iste godine predstavila kampanju “HEFORSHE” koja je poziv muškarcima da se priključe borbi za prava žena. Tokom predstavljanja ove kampanje, održala je govor u kom je definisala feminizam “vjerovanjem da muškarci i žene treba da imaju jednaka prava i prilike”. Dotakla se i fenomena mržnje muškaraca, te isti osudila. Ni punih dvanaest časova nakon ovog govora, dobila je prijetnje smrću, za koje je kasnije izjavila da su je natjerale da bude odlučnija u borbi za prava žena.
Ukoliko vas zanima kompletna Emina biografija, možete je pronaći na Vikipediji, a još ću pomenuti bitne činjenice poput one da Ema ima 26 godina, te da je odrasla pod budnim okom javnosti koja secira svaki njen pokret još od njene desete godine. Reklo bi se, ne baš idealno djetinjstvo.
Kad smo kod činjenica, moram istaknuti i koju nevezanu direktno za Emu Votson.
Činjenica je da žene u 2017. godini imaju više prava i mogućnosti nego kroz istoriju. Isto tako je činjenica da, kako stvari sad stoje, mnoge generacije žena će se izmjenjati prije nego što žene steknu status “sredovječnog bijelog muškarca”, ukoliko se to ikada i desi. Još jedna zanimljiva činjenica jeste ta da u testovima koji provjeravaju koliko ste privilegovani, pripadanje kategoriji žena znatno snižava rezultat, pa vas tako pripadanje kategoriji afro-američke žene stavlja na dno ljestvice (za referencu, među najvišim rezultatima bi imali pripadnici iz kategorije sredovječnih, bijelih, heteroseksualnih muškaraca, porijeklom iz višeg socijalnog staleža). Činjenica je da su žene u Evropi i Americi u boljem položaju nego u zemljama trećeg svijeta, ali ako je nama dobro, da li to znači da treba da prestanemo da se zalažemo za prava drugih?
Sigurna sam da sam do sad zloupotrijebila riječ “činjenica” i da vam već ide na živce, ali čudne su te neke činjenice. Poput one da je FGM ili “Female Genital Mutilation” ili kako to Google Translate prevodi “sakaćenje ženskih genitalija”, i dalje stvar koja se dešava u svijetu, te činjenica da postoji još mnogo država u svijetu u kojima je ženama zabranjeno da se školuju. Nemojmo zaboraviti ni činjenicu da mlade djevojčice i dalje “prodaju” u brak, širom svijeta. Pored svih tih činjenica, internet se, slikovito i ružno rečeno, uhvatio za grudi Eme Votson. Nje, koja je uzor mnogim mladim djevojkama, i djevojčicama, i već se godinama bori da promijeni sve ove pomenute činjenice. Prva mogu da kažem da je uradila mnogo više od mene, a sigurna sam i od Džulije Hartli-Bruer.
Odabrala sam da vjerujem da je Džulija dobra žena, uspješna u onome što radi i nesvjesna svoje privilegije, ali ću takođe u ovom trenutku odabrati da ponovim riječi Eme Votson, da “feminizam nije štap kojim se tuku druge žene, već je pravo na izbor”.
Da sumiramo, ne tvrdim da je Ema savršena žena ili feministkinja, ali sam saglasna sa mnogim njenim izjavama na tu temu.
Feminizam je pravo na izbor, pa tako svako treba da izabere šta je njemu feminizam. Da li je to odlazak na osmomartovski marš, protestovanje protiv zabrane abortusa, odluka da nosite ili ne nosite šminku i visoke pete, čuvanje djeteta dok je vaša žena na poslu ili odluka da pokažete ili ne pokažete svoje tijelo ili nešto sasvim drugo… Poenta je da ostavite drugome pravo da izabere za sebe, bilo da se radi o muškarcu ili ženi.
Autor: Sonja Savić
Izvor: Bosonoga
