I ne, ne mislimo na one jednostavne odgovore, kao što su popravljanje šminke, tračanje ili nešto slično, već na analitičke razloge zašto žene idu u toalet zajedno.
Ne, ja nisam jedna od onih koje idu u društvu, jer mi je prilično ok da idem sama. Ali neizbježno je nekada, negdje postati dio “grupe za toalet”. Sve je počelo još u ranom djetinjstvu, kada smo brat, sestra i ja išli zajedno u toalet sa mamom.
Tek kada je on bio dovoljno zreo da sam obavi nuždu, a da se pri tome ne izgubi, puštala bi ga samog. To međutim nije bio slučaj sa mojom sestrom i sa mnom. Nikada nismo mogle ići same u toalet. Uvijek nam se savjetovalo da idemo zajedno, bez obzira na to gdje smo.
A onda je to postalo sasvim normalno i nisam mogla zamisliti da idem bez nje u toalet, čak i kad sam napunila 16 godina. Ali u čemu je stvar? To je oduvijek bilo preporučljivo iz mjera predostrožnosti, kako nas ne bi neko kidnapovao ili silovao.
Sjećam se roditelja koji su nam govorili: “Pazi na sestru i na sebe, ne odvajaj se od nje nigdje”. To su govorili kada smo imale devet godina. A onda i deset, a onda je to ostalo i danas. Ucrtano u memoriji da pazimo jedna na drugu. Uvijek.
Ali u čemu je stvar? To je oduvijek bilo preporučljivo iz mjera predostrožnosti, kako nas ne bi neko kidnapovao ili silovao.
Zašto to nisu govorili bratu? Jednostavno je. Njega niko ne bi napao, a čak i da se to desi, on je muško, snaći će se. Mi smo pak bile djevojčice, a danas mi žene uvijek trebamo biti na oprezu, ako nekom manijaku padne na pamet da nas slijedi u toalet.
Možda djeluje nepotrebno, ali u mom slučaju pokazalo se pametnim savjetom, jer nam se čak dva puta desilo da nas slijede muškarci. Prvi put to je bilo sa 12 godina, kada se odjednom pojavio nepoznati muškarac u ženskom toaletu, ali sam uhvatila čvrsto sestru za ruku i pobjegla. Drugi put je to bilo u gradskoj biblioteci gdje nas je muškarac slijedio među knjigam. Bila sam spokojna što je neko sa mnom tu.
Mi smo pak bile djevojčice, a danas žene i uvijek trebamo biti na oprezu, ako nekom manijaku padne na pamet da nas slijedi u toalet.
Desila mi se situacija u kojoj mi je na zabavi prišla djevojka i zamolila me da idem sa njom u toalet, jer je htjela izbjeći momka sa kojim je izašla tu veče. Nije znala na koji način da ode od njega pa je htjela da neko ode sa njom do toaleta, nakon čega je otišla kući. Muškarac naravno nije ni primijetio da se nešto čudno dešava, jer je već opšte poznato da žene idu zajedno u toalet.
Idu da bi tračale. Popravile šminku, odjeću i kompletan izgled. Ali prije svega one idu zajedno da bi ostale bezbjedne, jer je sigurnost u broju ljudi koji su sa vama. A toalet nije sigurno mjesto.
Tako su nas učili, tako je i ostalo. Međutim, toalet je vremenom postao glavno mjesto okupljanja, ali i izvor zabave.
Ujedno je i dio strateškog plana za bijeg od lošeg dejta ili dosadnog društva. Normalno je da učimo svoje ćerke da ne idu same u toalet, jer svašta se tamo može desiti. Praktično je i gotovo neophodno da neko ide sa vama.
A danas naročito i za što bolje fotografije u toaletu.
Izvor: The feminist mermaid