On ističe da je to što su muškarci na fotografijama goli najmanje bitno.
“Moj cilj je da prikažem da je različitost nešto sasvim normalno, bilo da se radi o seksualnoj orijentaciji, obliku i izgledu tijela, starosti ili rasi”, pojašnjava Tiberiu.
Y. – krojač, Francuz
“Moj otac je rođen između dva svjetska rata. Nikad mu nisam rekao. Kao ni svojoj majci. Studirao sam medicinu, a nakon što sam diplomirao zaljubio sam se u jednog muškarca. Porodica je mislila da je on moj najbolji drug. Nažalost, on je preminuo 16 godina poslije. Sada radim kao krojač. Sretan sam što je u Francuskoj danas dozvoljen istospolni brak. To je trebalo da se desi još davno.”[nextpage]
J. – trgovac, Španac
“Odrastao sam u jednom španskom selu. U školi su me često maltretirali. Kada sam imao 13 godina, jedan stariji dječak mi je prišao dok sam sjedio na klupi i čitao. Rekao mi je: “Ti si prljav!”, nakon čega je prosuo cijelu flašu čokoladnog mlijeka na mene. Bio sam šokiran. Stajao sam tu, sav mokar, dok su se svi oko mene smijali i gledali me kao da sam čudovište.”
S. – IT projekt menadžer i fizioterapeut, Nijemac
“Bilo mi je jako teško da se nosim sa očevom reakcijom. Počeo je da galami na mene, govoreći da sam ja, kao njegov sin, uvijek dobrodošao u njegovu kuću, ali ne i moj momak. Nisam mogao da dišem. Plakao sam… Nakon toga ga nisam kontaktirao osam godina. Ali poslije, zahvaljujući njegovoj ženi, mogao sam povesti sve svoje momke sa sobom kada bih išao u posjetu.”[nextpage]
A. – modni dizajner, Španac
“Nisam nevidljiv. Ili možda jesam? Radim u okruženju koje je veoma “mačo”. Iako me niko ne maltretira vidim šta se dešava sa mlađim gej momcima s kojima radim, a koji su više feminizirani. Šta uopšte znači biti muževan? Da li svi moramo biti mladi i snažni? Moramo li svi biti mišićavi? Jesmo li samo objekat želje?”
D. – IT menadžer, Belgijanac
“Kada sam živio u kući sa svojim roditeljima, radio sam noćne smjene u lokalnoj pekari. Tri dana nakon što sam rekao svojim roditeljima da sam gej, odvezao sam se nazad kući i legao da spavam. Majka je ušla u moju sobu i prestravljeno me pitala: “Kome si još rekao da si takav?” Neko je napisao riječ ‘homo’ na mom autu… Prihvatio sam to kao značka časti.”[nextpage]
M. – igrač ragbija, Španac
“Kada ljudi saznaju da sam biseksualac, u većini slučajeva mi govore kako sam sretan, jer imam čitav svijet mogućnosti i izbora. Međutim, realnost je sasvim drugačija, jer biti biseksualac je često prepreka za ozbiljnu vezu. Često me ispituju kada sam posljednji put bio sa djevojkom – kao da moram da dokazujem šta sam ustvari.”
D. – glumac, plesač i režiser, Rumun
“Jednom prilikom sam bio sa svojim momkom u supermarketu. Krenuli smo u kino i kupili smo dvije flaše vode, grickalice i čokoladu. Čekali smo u redu da platimo. Odjednom iza sebe čujem kako neko galami: “Gej, gej!”. Mogao sam mu svašta reći. Ali ostao sam miran, jer znam da sve drugo vodi do nasilja.”[nextpage]
S. – ilustrator, Španac
“Jedne noći bio sam u parku Coruna i razgovarao sa prijateljem. Iznenada nas je opkolilo sedam muškaraca sa kapuljačama. Počeli su nas tući i nazivali nas ‘pederima’. Uzvratili smo, ali za vrijeme tuče jedan od njih mi je dva puta zabio nož u leđa.”
D. – menadžer prodaje, Italijan
“Oduvijek sam bio ‘debeljuca’. Kad sam imao 14 godina počele su mi rasti dlake po tijelu. Djeca u školi su me često zadirkivala. Odrastao sam u malom gradu u Italiji i nikad se nisam deklarisao kao gej. Sa 30 sam se preselio u Francusku. Jedan dan sam imao krizu i voskom odstranio sve dlake sa svog tijela. Bio sam tako tužan. Danas se trudim prihvatiti sebe i biti sretan s tijelom koje imam.”[nextpage]
C. – šef prodavnice, Španac
“Otišao sam u kino sa sestrom, majkom i tetkom da gledamo ‘50 nijansi sive’. Kada se film završiio odjednom su me dvije djevojke, između 20 i 25, nazvale ‘pederom’. Nisam mogao ni zamisliti da ljudi u 2018. to još uvijek rade. Posebno ne mladi. Moja mlađa sestra im se tad suprotstavila, a jedan mlađi heterosekusalni par im je zaprijetio da će pozvati policiju. Pobjegle su.”
S. – glumac, Francuz
“Bilo je to u inostranstvu. U istočnoj Evropi. Boravio sam u veoma starom apartmanu neke bake i ona je pozvala svog unuka da se upoznamo. Pili smo votku. Mnogo votke. Direktno iz flaše. Onda je on počeo da priča o porodici i kakva bi jedna porodica trebala biti. ‘Pederi. Sve to treba pobiti.’ Pitao me šta ja mislim o tome. ‘Ne znam’, rekao sam (slagao sam). ‘Zapravo nikad i ne mislim o njima’.”
