Banjalučko studentsko pozorište postoji od 1977. i ove godine slavi četrdeset godina postojanja. Upravo zbog toga, skoro svako veče u Podrum sceni u Gospodskoj ulici možete da uživate u njihovim odličnim predstavama, a sezona pod imenom „ЧЕТRДЕSЕТ“ bila je sjajna prilika da s Aleksandrom Pejakovićem, umjetničkim direktorom Banjalučkog studentskog pozorišta porazgovaramo o njihovom dosadašnjem radu. U intervjuu za magazin „Lola“ Aleksandar je otkrio kako mladi ljudi mogu da postanu članovi Banjalučkog studentskog pozorišta, koliko Podrum scena u Gospodskoj ulici može da odgovori na njihove potrebe, sa kakvim se problemima suočavaju u svome radu, te šta sve publika može da očekuje kako u budućnosti, tako i na ovogodišnjem međunarodnom festivalu Banjalučkog studentskog pozorišta „Kestenburg“.
Kako biste Vi opisali viziju studentskog pozorišta u Banjaluci?
Studentsko pozorište opstalo je kao živa tradicija tako što je neprestano dokazivalo sopstveni identitet, mijenjajući se u zavisnosti od životnih šema i društvenih prilika, često utičući na njihov oblik i boju. Naša vizija je da Pozorište mora da bude slobodno, da gane, da zabavi, ali i da uvrijedi, sviđalo se to nekome ili ne.
Od 2016. godine nalazite se u Podrum sceni u Gospodskoj ulici. Koliko taj prostor može da odgovori na potrebe Vašeg pozorišta?
Dobijanje prostora na upravljanje od strane skupštine grada Banje Luke obilježili smo simboličnom revijom predstava „Konačno svoj na svome“, a kum nazivu bio je prijatelj Studentskog pozorišta kompozitor Miroslav Miro Janjanin. Prostor je prilagođen alternativnim uslovima igranja koji u našem slučaju podrazumijevaju da je između publike i scene pozorišna rampa minimalna ili je uopšte nema. Ono što vidno nedostaje su adekvatne stolice i praktikable, kao i svjetlosni park, koji je gotovo „štap i kanap“. To će u narednoj sezoni biti prioritet, a ne sumnjam da ćemo kao i do sada imati podršku institucija i sponzora od kojih budemo tražili pomoć.
Kome se studenti trebaju obratiti ako žele da postanu Vaši članovi i ko odlučuje o tome da li će biti primljeni?
Studenti, ali ne samo oni, već i srednjoškolci i svi drugi zainteresovani za pozorišnu umjetnost postaju članovi pozorišta na Audiciji koja se organizuje jednom godišnje i to obično u decembru. Komisija koja vrši odabir kandidata je sastavljena od stvaraoca koji će režirati predstave u Studenskom pozorištu, tako da praktično Audicija je ujedno i kasting za uloge u narednoj sezoni.
Postoje li neki posebni uslovi koje studenti moraju ispuniti kako bi postali Vaši članovi?
Mi ne postavljamo neke posebne uslove, jer nam je želja da selekcija bude spontana i da se kroz rad i angažman svakog pojedinca odredi i njegov dalji status u pozorištu. To, naravno, ne znači da svi koji se prijave dobiju priliku, ali nekim talentima koje odmah prepoznamo progledamo kroz prste ako su došli nespremni i to se uvijek ispostavi kao odličan pristup jer takvi pojedinci nerijetko u narednom periodu postanu nosioci repertoara.
Ove godine slavite i jubilej – četrdeset godina postojanja i u skladu s tim skoro svake večeri imate predstave. Možete li nam reći nešto više o onome što očekuje posjetioce?
U 2017. godini i jeste plan da snažno obilježimo 40 godina od osnivanja. Otuda i jeste naziv sezone „ЧЕТRДЕSЕТ“ (baš ovako – kombinacija ćirilice i latinice), a autor naziva je naš marketing – menadžer Jelena Stojaković. Ono na šta smo posebno ponosni je svečana akademija koja je održana 16. februara u koncertnoj dvorani Banskog dvora pred više od 500 gostiju, a koju smo pripremali sа velikom pažnjom, sa mnogo ljubavi i svježe energije. Čestitke povodom jubileja „Banjalučkom studentskom pozorištu“ uputili su i glumci Branislav Lečić, Irfan Mensur, kao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, a svečanosti su prisustvovale i brojne ličnosti iz javnog i političkog života Banjaluke, Republike Srpske i bivše Jugoslavije kao što su: gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić, pozorišni reditelj Nikola Pejaković i glumac Josip Pejaković. Činjenica da je upravo ovaj događaj prvi put okupio na jednom mjestu tri Pejakovića: Josipa, Nikolu i moju malenkost Aleksandra pokazuje da postajemo i moderni i prepoznatljivi i u marketinškoj promociji našeg pozorišta. To je bio praznik, ne samo jednog pozorišta, već svih uzvišenih ličnosti koje su proteklih decenija ostavile traga, njihovih veličanstvenih dostignuća i naše vjerne publike koja je armija od preko 400 000 posjetilaca do sada, a to je veličina dvije Banjaluke. Ono što nas očekuje do kraja godine jeste i monografije o 40 godina rada teatra, kao i otvaranje stalne izložbe u holu „Podrum scene“ sa fotografijama iz svih dosadašnjih predstava Studentskog pozorišta.
Jedna od predstava koju igrate u ovoj sezoni je i „Dvanaest zvjezdica“. Koliko je teško igrati tu predstavu zbog tragedije koja je zadesila tih 12 beba i kakve su reakcije publike?
Ova predstava je specifična po tome jer je u istoj mjeri i hvaljena i osporavana. U stručnim kritikama naš autorski tim pohvaljen je kao veoma hrabar da odlučno progovori o manipulacijama sa ovim tragičnim događajem, dok smo u jednom dijelu javnosti i satanizovani kao izdajnici srpskog naroda. Naravno, pohvale uvijek rado dijelim sa ekipom, dok oštrice kvazikritike uvijek prihvatam isključivo na sebe jer mladi ljudi sa kojima radim ne zaslužuju da sa njima iko manipuliše, pa ni ja kao njihov mentor. Ono što je za mene najvažnije u ovoj predstavi je glumačka ubjedljivost koja prevazilazi one uske okvire amaterizma, kao i pogrešna percepcija same predstave koja se doživljava kao dokumentarna drama, što je potpuno netačno jer je u pitanju čista fikcija. To je samo potvrda magije pozorišta koja je neuhvatljiva i svima dozvoljava da maštaju. Prema mojoj odluci, glumci ne izlaze na poklon, ali srećom i publika često shvati da bi aplauz nakon ove predstave bio više nego bolan, što je u ovom slučaju samo izuzetak koji ni u kom slučaju ne treba da potvrđuje pravilo.
Koji je najveći problem sa kojim se suočavate u svom radu?
Jedan od najvećih problema predstavlja veći broj djevojaka nego momaka zainteresovanih za rad u Studentskom pozorištu, što je očiti raskorak u odnosu na potrebe naše literature i našeg teatra. Pored toga, kod naših amatera, pa i ne samo kod njih, uočava se i sve manja pažnja koja se poklanja pravilnom i razgovjetnom govorenju na sceni. Na žalost, i finansijski momenti nam dodatno onemogućavaju da imamo stručne saradnike sve vrijeme tokom pripeme predstava, što dalje ne dozvoljava da se uvidi koliko članovi Studentskog pozorišta vladaju na primjer tijelom i koliko su upućeni i u ostale vještine koje su sastavni dio glumačkog zanata. U ovoj sezoni u tom smislu svoju stručnu pomoć pružiće nam glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Miljka Brđanin i ja sam joj veoma zahvalan na tome. Ujedno upućujem zahvalnost i svim dosadašnjim saradnicima koji su nam uvijek rado pomagali.
Koliko studentsko pozorište Banjaluke utiče na kulturni razvoj grada na Vrbasu?
Odgovor na ovo pitanje proizilazi iz funkcije koje Studentsko pozorište ispunjava u smislu koncepcije i namjene, kao i repertoarske politike. Prva funkcija je rekreaciona i to u odnosu na studentsku populaciju, to jest neku vrstu slobodnog i neobaveznog bavljenja umjetničkim radom koje je slobodno i neobavezno upravo zato što nije podređeno profesionalnim ciljevima, niti se procjenjuje nekim visokim profesionalnim kriterijumima, ali zato djeluje mladalačkom (nesputanom) energijom (naivnom, ali i simpatičnom). Druga funkcija je edukativna, odnosno funkcija pripreme i glumaca i gledalaca za igru i odlazak u profesionalna pozorišta. Treća funkcija je eksperimentalna i ona je omogućila da se igraju komadi i predstave koji su smjeliji nego u profesionalnim pozorištima. Smjeliji u izboru repertoara, smjeliji u načinu igre i konačno smjeliji i u političkom smislu.
Godine 2015. održan je međunarodni festival Banjalučkog studentskog pozorišta, „Kestenburg“ koji je okupio 207 učesnika iz cijelog svijeta, a izvedene su 24 predstave. Šta nas ove godine očekuje na drugom “Kestenburgu”?
Banjaluka će ove godine biti po drugi put domaćin prestižnog međunarodnog festivala studentskih pozorišta „Kestenburg“ koji će se održati u saradnji sa svjetskom studentskom organizacijom AITU i gradom Banjaluka tokom jula i avgusta. Cilj festivala je da afirmiše amaterske umjetnike iz čitavog svijeta i pruži im priliku za uvid u različite perspektive koje se tiču pozorišne umjetnosti, njenog uticaja na omladinu, trenutnog mjesta koje ima u društvu i kulturi i smjeru u kome se razvija. Pažnju domaće i svjetske javnosti najviše će da privuče prisustvo proslavljenog režisera Emira Kusturice i njegovog benda „The No Smoking Orchestra“ koji će otvoriti festival, a profesor Kusturica će da održi i master klas za sve zainteresovane učesnike. Ove godine festival će da okupi teatre iz više od 20 zemalja svijeta, sa četiri kontinenta. Očekivanja su da nam u goste na 15 dana dolazi između 500 i 700 gostiju iz cijelog svijeta: glumaca, reditelja, teatrologa, novinara, dok će program festivala pratiti više od 30 000 posjetilaca i preko pedeset akreditovanih novinara.
Za svoj umjetnički rad studentsko pozorište Banja Luka osvojilo je mnogobrojne nagrade. Koliko Vam one znače?
Nagrade sigurno ne doživljavamo kao definitivnu potvrdu kvaliteta, ali su i te kako važne jer nas lakše odvode na festivale i uvezuju sa zaljubljenicima u pozorišnu umjetnost među našim prijateljima širom bivše Jugoslavije. Jedna od predstava koja ima najveći broj nagrada „Prljavi veš“ omogućila je tako „Banjalučkom studenskom pozorištu“ da u jednoj godini postane prvak na svim takmičenjima od opštinskog, regionalnog, entitetskog, državnog, pa čak i festivala amaterskih pozorišta Srbije.
Šta je to što Vas vodi kao inspiracija u daljim projektima?
Inspiracija se najviše pronalazi u ponosu kojeg osjećaju mladi glumci jer mogu pokazati svoj talenat na pozorišnim daskama koje su od njih napravili porodicu spremnu da svoju ideju ili poruku prenesu na druge mlade ljude. Zato kao porodica, nastavićemo uvijek da se zalažemo za pozorište zbog toga što nas ono okuplja i udaljava od društvenih mreža, zvučnika i TV ekrana. S druge ili čak možda i sa iste strane, mi mentori u Studentskom pozorištu nikada nećemo odustati od ideje da se kritički čin u pozorištu učini stvaralačkim. Tome svakako doprinosi i podrška koju dobivamo sa svih strana iz svijeta kulture, umjetnosti, a zašto ne priznati, i od političke elite. Sve su to zamajci kulturnog angažmana „Banjalučkog studentskog pozorišta“ i siguran sam da će takav koncept donijeti dugovječne rezultate. Pozorište nam dodjeljuje ulogu i naše prisustvo mijenja predstavu, baš kao što i ona mijenja nas.
Kakvi su planovi za studentsko pozorište Banja Luka za naredni period, šta je to što možemo da očekujemo od Vas?
Prije svega, želja nam je da Studentsko pozorište i studenti svih univerziteta jačaju pozorišne kapacitete u Banjaluci. Ova sezona je počela uz odlične kritike za profesionalnu predstavu “Mlijeko” koju je postavio Slobodan Perišić, dok nas već početkom maja očekuje premijera predstave “Tetovirani Isus”. Pored toga, naši glumci sarađivaće i sa “Omladinskim komunikativnim centrom” koji obilježava 20 godina postojanja i to tako što zajedno sa njihovim timom pripremaju predstavu “Vrapci na kontracepciji”, autora Envera Puške. Do kraja godine u zavisnosti od finansijskih mogućnosti može da se očekuje do tri premijere, a ona koja je najizvjesnija je koreodrama “Pakao” u scenskoj postavci glumice Miljke Brđanin.
Dakle, ako ste nakon popodnevne šetnje i ispijene kafe sa dragim ljudima željni uživanja u dobrim predstavama neka Vaše odredište bude upravo Banjalučko studentsko pozorište. Oduševićete se tematikom predstava i nećete ni primjetiti kako vrijeme leti dok uživate u čaroliji koju Vam donose mladi talentovani glumci sa dasaka Podrum scene.
