Pjesnik, nadrealista i scenarista, Žak Prever je rođen 4. februara 1900. godine, u Nejiu, pariskom predgrađu na obali Sene, a umro 11. aprila 1977 u Omonvil-la-Ptitu, u Normandiji. Bio je učenik slobodne škole “Andre Amon”. Obožavao je slobodu i glorifikovao duh pobune i revolta.
Bio je majstor riječi. Iako se uglavnom negativno odnosio prema religiji, tradiciji, autoritetima i konvencijama, Preverova poezija je, kao rijetko koja poezija našeg vremena, puna iskrene vjere u ljudsku toplinu i solidarnost, katkad gotovo djetinjasto puna povjerenja u ljude, u ljubav. Svojom nas poezijom uči da volimo. A danas je baš dan za ljubav, zar ne?!
POLJUBI ME
To je bilo u jednoj četvrti
Svjetlosti
U kojoj je uvijek mrak i uvijek svjetlost
I zimi i ljeti tamo je uvijek zima
Stajala je na stepeništu
On kraj nje, a ona kraj njega
Osjećao se sumpor
Jer tog popodneva uništavali su stjenice
Govorila je ovdje je mračno
I zagušljivo
I ljeti i zimi ovdje je uvijek zima
Božija zvijezda ne svraća u našu ulicu
Mora da ima preča posla u bogatijim
dijelovima grada
Zagrli me čvrsto
Ljubi me
Ljubi me dugo
Ljubi me
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ovdje se umire od svega –
od toplote i zime
Ili se smrzavaš ili gušiš
Ovdje vazduha nema
Ako prestaneš da me ljubiš
Čini mi se umrijeću ugušena
Imaš petnaest godina imam petnaest
godina
Oboje trideset
Sa trideset godina više nismo djeca
To su godine kad treba da se radi
To su godine kada se ljubi
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ljubi me
