Prema istraživanju koje je uradila kompanija „Microsoft“, 68% djevojaka u nauci, tehnologiji, inžinjeringu i matematici je izjavilo da su ih njihovi očevi ohrabrili da izgrade karijeru u tim poljima.
Lisa Ejbijta (Lisa Abeyta), osnivačica i direktorica kompanije „APPCityLife“, se i danas s ljubavlju sjeća svog tate tokom djetinjstva i njegovog uticaja na njen život.
„Bio je nježan i ljubazan čovjek, čiji su integritet i čast bili utkani u svaku odluku koju je donosio. Išao je rano na posao kako bi stigao prije svojih radnika, davao je više nego što je trebalo i uvijek je svoj tim stavljao ispred sebe“, izjavila je ona za „Inc“.
Lisa naglašava da joj njen otac nikada nije nametao svoje mišljenje, a pritisnuo ju je samo jednom – kada mu je rekla da napušta fakultet. Rekao joj je da ima potencijala i da ne bi trebalo da odustane. Danas ona shvata da je jedna od najvažnijih stvari koje je njen tata učinio za nju bila ta da ju joj nije držao predavanja, već ju je slušao.
Imala je šest-sedam godina kada ju je vodio sa sobom da gleda bejzbol. Sada joj je jasno da je to radio kako bi se njena majka odmorila od, kako kaže, njenog neprestanog pričanja.
„Vjerovatno sam pričala tokom cijele utakmice. Znam da nisam obraćala pažnju na igru, zato što ni danas ne znam osnovne stvari o bejzbolu. No, on me nikad nije ućutkivao, ni odbacivao moje blesave ideje, niti me ikada omalovažavao zbog toga što imam tako velike snove. Samo me je slušao“, objasnila je Lisa.
Kada je Lisa poželjela da kupi kompjuter, otac joj je rekao da će za to morati da iskoristi novac koji je dobila za maturu. Pomogao joj je da postavi uređaj kod kuće, a onda ju je ostavio da sama nauči kako da radi na njemu. Kako Lisa kaže, pustio je da to bude njen put, njena odgovornost, njeno iskustvo i njen izbor.
Kada mu je rekla da želi da osnuje kompaniju, ni u jednom trenutku joj nije govorio da nije kvalifikovana za to.
„Nije se pitao mogu li da radim to i da i dalje budem majka svojoj djeci. Ta odluka je za njega bila u redu, ako smo se s njom slagali i moj muž i ja. Čak i kada je obolio od Alchajmerove bolesti slušao me je dok sam pričala o poteškoćama oko osnivanja kompanije. Jednog dana sam se slomila i briznula u plač, a on me je zagrlio i, iako je tada već teško pričao, rekao mi je: ’Ti si moja djevojčica’ – i meni je bilo dovoljno da to čujem“, ispričala je Lisa.
Svaki otac i kćerka na ovom svijetu imaju drugačiji odnos, ali Lisa naglašava da je veoma važno da tate pomognu svojim djevojčicama da vjeruju u mogućnost riskiranja, velikih snova i rješavanja teških stvari.
„Ja znam da bi se moj otac složio i kada bih ja odlučila da budem muzičarka, umjetnica ili osnivačica kompanije. Zato što je vjerovao u mene, moj potencijal i sposobnost da donosim odluke koje utiču na moj život. Za mene je to bio najljepši mogući poklon“, zaključila je Lisa.