Prema Vikipediji, u septembru 1554. godine, Meri je počela da se goji i oseća jutarnje mučnine uz izostanak menstruacije. Kompletan dvor, njen suprug Filip kao i lekari, verovali su da je trudna.
Očekivani termin porođaja je, međutim, prošao, a simptomi su trajali sve do juna sledeće godine kada je njen stomak najednom „splasnuo“. Postalo je jasno da je reč o lažnoj trudnoći, verovatno nastalom njenom gorućom željom da dobije dete.
Fantomska trudnoća javlja se kada žena pokazuje sve znake da očekuje bebu uključujući i rast stomaka i grudi, dok zapravo nije u drugom stanju. Ovaj fenomen pogađa i muškarce pa i životinje. Takozvani Kuvada sindrom opisuje fizičke simptome trudnoće kod muškaraca (gojenje, jutarnju mučninu…) kao odgovor na partnerkinu trudnoću. Skoro je u novinama objavljena vest da je jedna ženka pande doživela fantomsku trudnoću sa ciljem da stekne „poseban tretman u udobnim prostorijama sa klima-uređajima“ u Centru za veštačku oplodnju pandi u Kini.
Lažna trudnoća se pored prevelike želje žene da ostane u drugom stanju, javlja i usled hormonskih poremećaja, poput tumora mozga koji oštećuje endokrini sistem. Obično nije u pitanju deluzija niti namerno fingiranje, jer ove žene prihvataju realnost čim im se kao dokaz pokažu lekarski nalazi.
Ništa manje neverovatni su i suprotni slučajevi poricanih ili kriptičnih trudnoća. Na TLC kanalu je prikazivana emisija pod nazivom „Nisam znala da sam trudna“ sa fascinantnim slučajevima žena koje su (navodno) bile nesvesne svoje trudnoće. Krajem prošle godine, svi naši mediji ispratili su slučaj žene iz Čačka koja je došla u Urgentni centar zbog jakih stomačnih bolova, a izašla sa zdravom bebom u naručju. I majka i otac su bili u potpunom šoku i neverici.
Da kriptične trudnoće tj. „iznenadni“ porođaji nisu retka pojava, svedoči i nemačka studija rađena u Berlinu, koja pruža dobar uvid u statistiku. Naime, u periodu od 1995. do 1996. godine zabeleženo je da 475 žena do dvadesete nedelje nije imalo predstavu da je u drugom stanju, a jedna od 2.455 žena to nije znala do samog početka porođaja!
Najčešće su to mentalno zdrave žene, obrazovane, u stabilnim ljubavnim vezama, koje nisu svesne trudnoće, jer tipični simptomi izostaju (ne raste im stomak, nemaju jutarnje mučnine) ili su simptomi toliko suptilni da ih pripisuju nečem drugom („raste mi stomak što je logično jer sam se ugojila“).
Psiholog Marko del Đudiće sa Univerziteta Novi Meksiko smatra da su poricane trudnoće ipak znak za uzbunu. Prema evolucionoj teoriji koju on podržava, ove majke su pod velikim stresom ili imaju probleme u vezi. To bi značilo da je izostanak svesti o trudnoći mehanizam prilagođavanja kojim se fetus služi kako bi se izbegao pobačaj ili abortus.
Testovi za utvrđivanje trudnoće koji se koriste kod kuće, najčešće funkcionišu tako što detektuju prisustvo hCG hormona, što i čini da test bude pozitivan. Fetus, prema Del Đudiću, utiče na to da se luče male količine ovog hormona zbog čega je test negativan, a simptomi neprimetni. Zvuči kao savršen plan i strategija preživljavanja bebe koja oseća pretnju. Ljubiteljima evolucione psihologije, ovo objašnjenje će zvučati jednostavno, elegantno i prihvatljivo. Ostalima možda preterano naduvano i u stilu naučne fantastike.
Samo osam procenata kriptičnih trudnoća povezano je sa poremećajem ličnosti ili psihozom. To nisu bezazleni slučajevi i porođaj obično prođe uz komplikacije, majka nije privržena detetu, a ponekad se povezuje i sa neonaticidom (ubijanjem tek rođenih beba).
U članku za Asian Journal of Psychiatry, nekoliko psihijatara je prošle godine izložilo primer dvadesetčetvorogodišnje žene koja je u drugoj nedelji nakon porođaja dovedena na kliniku. Razlog je bio zanemarivanje novorođene bebe pod izgovorom da nikada nije ni bila trudna.
„Trudnoću je normalno održavala sve do kraja drugog meseca, nakon čega nije više želela pomoć i podršku izjavivši da nije trudna i da je njen fetus mrtav. Pacijentkinja nije poverovala ni rodbini koja je priložila dokaze poput izostanka menstruacije, povećanog stomaka i ultrazvučnog snimka, ukazujući na živi fetus. Takođe je izjavila da Boginja kontroliše sve njene pokrete poput šetnje, sedenja i molitvi, tako što pokreće udove bez njene volje.“
Pošto prilikom porođaja nije uložila nikakav trud, došlo je do hitnog carskog reza. Srećom, nije bilo pretećih misli usmerenih ka bebi.
Psihotična poricanja trudnoće se smatraju posebnim vidom Kotardove deluzije. Pacijentkinja iz primera je doživela psihotičnu epizodu, što je iznenađujuće imajući u vidu da se trudnoća smatra protektivnim faktorom za nastanak psihoze. Postoji očigledno mali broj slučajeva kada je ona okidač ili dovodi do pogoršanja mentalnih bolesti.
Kriptične slučajeve trudnoće, bili oni psihotični ili nepsihotični, nažalost, nemoguće je predvideti. Žene koje poriču trudnoću, bilo zato što ne vide dovoljno jasne simptome ili zato što pokrete bebe u stomaku pripisuju natprirodnim silama, pripadaju toliko mešovitoj grupi, da je teško govoriti o bilo kakvim jasnim karakteristima i tipu. Trudnoća jednostavno nije „blaženo stanje“ uvek i za sve.