“Moj sin ima pet godina i devet mjeseci. Dijagnostifikovan mu je disharmonični razvoj. Blaži oblik autizma. Od tada hodamo od ljekara do ljekara.
Na pregled nas naruče danas pa za mjesec dana pa za tri, a njemu je potreban kontinuitet u radu da bi napredovao. U Banjaluci ima mnogo centara namijenjenih ovakvoj djeci, ali nedostaje jedan u kojem bi sve bilo objedinjeno. Da ne lutamo od pedijatra do neuropsihijatra, od logopeda do defektologa… Ako želite da vam dijete napreduje, jer to tako mora, onda ste prinuđeni da dajete ogroman novac za njegovu rehabilitaciju.
Ipak, zbog tog nekontinuiranog rada rezultati u Banjaluci nisu bili vidljivi. Plaćali smo i preglede privatno.
Onda mi je koleginica rekla da u Beogradu postoji institut koji je namijenjen ovakvoj djeci. Prikupili smo sve nalaze i otputovali. U Banjaluci smo izgubili mnogo vremena i plašila sam se da nećemo postići mnogo. U Beogradu smo po tri sata dnevno provodili na vježbama. I nakon 15 dana vidio se napredak. Možete li da zamislite moju sreću?
Ipak, zbog tog nekontinuiranog rada rezultati u Banjaluci nisu bili vidljivi. Plaćali smo i preglede privatno.
Tu počinje i program bezglutenske ishrane i antikandida dijete. Njemu su potrebni mnogobrojni suplementi, koje koristi svakodnevno. Ali napredak je čudo.
Nakon tri mjeseca vratili smo se u Banjaluku i tu sam čula za Centar za edukaciju “Tvoja riječ”, upoznala gospođu Oliveru Ratković i sada takođe sina tu dovodim na tri sata dnevno. On počinje da govori”.
Ovo je priča Banjalučanke Vesne Pavić, majke dječaka koji se svakog dana bori. Bori da napreduje. Ona danas, osim porodici, zahvaljuje i kolegama i šefovima iz restorana TROPIC, koji su joj tokom ove duge borbe uvijek izlazili u susret.
U Banjaluci smo izgubili mnogo vremena i plašila sam se da nećemo postići mnogo. U Beogradu smo po tri sata dnevno provodili na vježbama. I nakon 15 dana vidio se napredak. Možete li da zamislite moju sreću?
A njena priča, priča je i mnogih drugih roditelja čija djeca imaju poteškoće u razvoju. Svima njima pomoglo bi samo jedno – otvaranje Centra za prevenciju razvojnih poteškoća.
Upravo zato cilj ovogodišnje kampanje “S ljubavlju hrabrim srcima” je jasan.
“U sklopu kampanje prikupljaćemo novac za izgradnju Centra za prevenciju razvojnih poteškoća ‘Za majku i dijete’. Biće to jedinstvena institucija na nivou RS, a imaće i zdravstvenu i edukativnu crtu. Zato su u ovaj projekat uključeni i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS i Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Cilj nam je da obezbijedimo prevenciju, edukaciju i rehabilitaciju djece sa poteškoćama u razvoju. Od onih namjanjih do onih koji su već krenuli u školu. Zato će Centar zapošljavati pedijatre, neuropsihijatre, otorinolaringologe, stomatologe, defektologe, logopede, vaspitače… Imaćemo i slanu sobu i prostor za grupnu i individualnu terapiju, laboratoriju, a čekaonica bi trebalo da bude poput igraonice jer je riječ o hiperaktivnoj djeci koja ‘ne pristaju’ na klasično čekanje. Moramo da obezbijedimo i smještaj za roditelje i djecu koji će dolaziti iz drugih gradova”, kaže Olivera Ratković, predsjednica Centra “Tvoja riječ”.
U tih 1.300 kvadrata sve će biti prilagođeno djeci i njihovim potrebama. Centar će biti i mjesto edukacije roditelja jer su oni prvi na putu djetetovog napretka.
“Sve ovo radimo kako bismo da djeci i roditeljima obezbijedili mjesto u kojem će moći da prolaze kroz liječenje, a da ne putuju u inostranstvo i ne moraju da brinu o ogromnim troškovima. Biće potrebna samo uputnica porodičnog ljekara”, kaže Ratković.
I nije ovaj projekat od juče. Na njemu se vrijedno radi već pet godina, stavka po stavka i sve je objedinjeno u ideju o Centru, koji će, što je jedinstvena situacija, raditi sa djecom starom tek godinu dana. Kako se više ne bi gubilo dragocjeno vrijeme.
U tih 1.300 kvadrata sve će biti prilagođeno djeci i njihovim potrebama. Centar će biti i mjesto edukacije roditelja jer su oni prvi na putu djetetovog napretka.
“Želimo da na putu rehabilitacije iz djece izvučemo maksimum”, dodaje Ratković.
Sve ovo prepoznao je i Kabinet predsjednika RS Milorada Dodika. Pod njegovim pokroviteljstvom 27. decembra, sada već tradicionalno, biće održano donatorsko veče kako bi Centar uskoro zaživio i bio mjesto za sve kojima je potreban.
Jer, tih pedesetak mališana u RS nisu nikakva čuda, već tek djeca kojoj je potrebno malo više pažnje i ljubavi pa da dosegnu vlastite visine. Prepoznajmo ih i prihvatimo među stotinama hiljada drugih. Pokažimo im da nisu sami i da nisu rijetki!
