Pretraga riječi “feminizam” povećana je za 70 odsto na sajtu Merriam-Webster.com u odnosu na prethodnu godinu i u više navrata je privukla veliku pažnju zbog velikih događaja – u Vašingtonu je u januaru, dan nakon inauguracije predsjednika Donalda Trumpa, održan ženski marš, ali i brojne slične demonstracije širom svijeta. Riječ je aktuelizovana i krajem februara, nakon što je Kellyanne Conway, savjetnica u Bijeloj kući, kazala za sebe ne bi mogla reći da je feministica.
Riječ godine je izabrana na osnovu toga jer je bila najčešće tražena na internet stranici Merriam-Webster, najpopularnijem rječniku na govornom području engleskog, i kao prvog, ali i kao opšteupotrebnog jezika. Njegovom značaju pridonosi i to što je sparen s Encyclopaediom Britannicom.
“Nijedna riječ ne može da obuhvati sve vijesti, događaje ili priče u jednoj godini. Ali, kada se osvrnemo na prethodnih dvanaest mjeseci, vidimo da se ova izdvaja u obje kategorije zastupljenosti u tekstovima, kao i interesa javnosti”, naveo je Peter Sokolowski, leksikograf Merriam-Vebstera.
Nezvanični pokret #MeToo, koji je početkom decembra proglašen za “osobu godine” po izboru nedjeljnika “Time”, privukao je pažnju javnosti nakon što su se pojavile optužbe protiv holivudskog producenta Harveya Weinsteina i drugih muškaraca na položajima za seksualne napade i uznemiravanja.
Riječ “feminizam” je posljednjih nekoliko godina bila među top 10 riječi kada je u pitanju riječnik Merriam-Webster. Korijen riječi potiče iz latinskog jezika, a riječnik je danas definiše kao “teoriju političke, ekonomske i socijalne jednakosti polova” i “organizovane aktivnosti u ime ženskih prava i interesa”.
Ipak, feminizam je danas za mnoge ružna, tužna, strašna ili riječ zbog koje se u “pristojnom društvu” podižu obrve, koja plaši ljude. Stereotipi te vrste su djelotvorni jer ciljaju na neke naše najintimnije strahove o tome šta bi rodna jednakost mogla značiti. I jer su tu da se borimo protiv njih. A bez feminizma, ma koliko ga čak i neke žene osporavale, danas ne biste uživale jednaka građanska i politička prava kao muškarci, ne biste imale pravo na kontracepciju i abortus, pravo na slobodu i život bez muškaraca, jednake plate i prava na poslu kao muškarci, silovanje u braku bi i danas bilo prihvatljivo, kao i nasilje u porodici, seksualna eksploatacija i žensko ropstvo, da ne govorimo o pravima žena iz marginalizovanih ili etničkih grupa.
I baš zbog razlika na osnovu pola, Švajcarkinje nisu imale pravo glasa sve do 1971. godine, a žene širom Evrope nisu mogle da budu svjedokinje tokom potpisivanja dokumenata – Austrijke u 20. vijeku to mogle samo ako je u pitaju testament napisan negdje na pučini, a Španjolke ako je napisan tokom neke epidemije. Francuskinje nisu imale pravo da se staraju o sopstvenoj djeci sve do 1907. godine, a u njihovj zemlji zakon je propisivao različite obrazovne sisteme za dječake i djevojčice do 1925. godine. Englezi su do 1870. odgovarali za zločine koje bi počinile njihove supruge, a do Drugog svjetskog rata mnoge Evropljanke nisu mogle da rade, odlaze na ljekarski pregled, upišu fakultet, otvore račun u banci, dobiju pasoš ili vozačku dozvolu bez suprugove dozvole.
“Samo se sa muškarcima i jedino s muškarcima moramo hvatati u koštac… U policiji nas muškarci drže u šaci. Muškarci nas pregledaju, dodiruju nas rukama, liječe i odbacuju. U bolnici nam opet muškarac čita molitve i Bibliju. Vode nas sudijama koji su takođe muškarci… A ovaj zakon koji me čini izgrednicom donela je Skupština u kojoj nema drugih do muškaraca…” Ovo su riječi bezimene engleske prostitutke, koje nas vraćaju u viktorijansko doba kada je donijet sporni Dekret o zaraznim bolestima, koji je u izvjesnom smislu inicirao dugotrajnu borbu britanskih sifražetkinja.
Foto: thinglink.com
Kao pokret, feminizam se javlja u 19. vijeku, u zapadnim zemljama, kao jedna od posljedica industrijske revolucije. Prvi val feminizma označavao borbu žena za pravo glasa, a te feministice su poznate kao sufražetkinje. Britanska vlada u to vrijeme, nastojeći da spriječi da sufražetkinje stiču simpatije, donosi tzv. Zakon o mački i mišu, kojim su zatvorenice oboljele zbog štrajka glađu puštane, pa hapšene tek nakon oporavka.
“Feminizam se, dakle, javlja u doba kada se sve mijenja – sve osim položaja žene”, kako je to lijepo rekla Adriana Zaharijević u svojoj knjizi “Kratka istorija sporova: šta je feminizam?”.
Šezdesetih godina prošlog vijeka nastupa Drugi val feminizma i traje do 80-ih godina. Označava klasične postavke i fokuse feminizama; organizacija masovnog pokreta, polna ravnopravnost, antiimperijalizam, promjenu zakonodavstva, ženske i feminističke časopise, edukacija žena, problematika muškog nasilja i slično… Treći val feminizma, koji započinje krajem 80-ih godina prošlog vijeka i razvija se i danas, pokušava negirati pol i nadilaziti razlike na osnovu njega te je s toga blizak drugim teorijama: queer teoriji, post-kolonijalnoj teoriji, transnacionalizmu, ekofeminizmu te ostalim novim feminističkim teorijama i novim društvenim problematikama s kojima se žene susreću. Feminizam, stoga, nije samo još jedna riječ, bila to i riječ godine, koja vas svako malo odnekud zaskoči i umara o tome da se za nešto treba boriti i da ste taj borac upravo i vi.
“Ako vam prosječan čovjek govori da prosječna žena nema vremena za razmišljanje o tim pitanjima, recite mu da ide kući i obavi svoju dužnost. Prosječna žena treba petnaest minuta da glasa, i želim ukazati na uzbunu da će joj ostati 364 dana, 23 sata i 45 minuta”, izjavio je svojevremeno Theodore Roosevelt, bivši predsjednik SAD.
U tih 364 dana, 23 sata i 45 minuta, iz godine u godinu, feminizam je bivao više od riječi, a borba žena za prava više od hira. Svojevrsan dokaz su i žene u Saudijskoj Arabiji, za koje neki nikad ne bi rekli da će imati pravo da voze automobil ili prisustvuju sportskim događajima na stadionima, iako govorimo o 21. vijeku. Eto, u ovoj godini je i to postalo moguće.
Naslovna fotografija: forbes.com
