Štoviše, čak i oni koji su najviše koristili društvene mreže imali su podjednak “indeks usamljenosti” kao osobe iste generacije koje su ih koristile manje…
Generacijom Z obično se smatra skupina koja je rođena od oko sredine 1990-tih do ranih 2000-tih, ali još uvijek nema konsenzusa o tome kada je završena. Prije toga je stigla generacija “milenijalaca”, kojima se (također) pripisuje da su željni putovanja, samopromocije, stalnog napredovanja, posla koji nije “od 9 do 5” i vezan predugo uz jedno mjesto, a s druge strane neprestano su pod pritiskom da im je konkurencija prejaka i da nikad nisu dovoljni.
Jedna od karakteristika takvih generacija u razvijenom svijetu jest što su im mobiteli praktički produžetak ruke – komuniciraju, rade i “postoje” preko društvenih mreža i aplikacija.
Zbog toga su brojni stručnjaci godinama govorili o njihovoj društvenoj izoliranosti i pokušali dokazati da su društvene mreže otuđile mlađe generacije, da se manje druže uživo, a i kad se druže tipkaju po mobitelima.
No, najnovije istraživanje provedeno na 20.000 odraslih Amerikanaca (starijih od 18 godina) pokazuje da društvene mreže ne moraju bitno biti uzrok te samoće.
Što je onda dovelo do toga da se mladi osjećaju više usamljeno čak i od umirovljenika koji žive sami?
Istraživanje je, primjerice, pokazalo da se skoro pola ispitanika (46 posto) “ponekad” ili “uvijek” osjeća usamljeno, a njih 47 posto je reklo da se često osjećaju isključeno. Jedan od četiri ispitanika (27 posto) rijetko ili nikad nemaju osjećaj da postoje ljudi koji zaista razumiju kako se osjećaju, a dvoje od pet ispitanika ponekad ili uvijek osjećaju da njihovi odnosi nemaju smisla i značenje, dok ih je ponovno skoro pola (43 posto) kazalo da se osjećaju izolirano od drugih.
Jedan od pet ispitanika je odgovorilo da se rijetko ili nikad osjećaju bliski i intimni s drugim ljudima.
Ispitanici koji ne žive sami tvrde da se rjeđe osjećaju usamljenima, dok je 43 posto samaca kazalo da se često osjeća usamljeno.
Najmlađi odrasli su najusamljeniji, ali to nema veze s društvenim mrežama
Samo polovica (53 posto) ispitanih Amerikanaca odgovorilo je da osjeća da ima smislene međusobne odnose s drugim ljudima, poput primjerice čestih dužih razgovora s prijateljima ili redovitog provođenja vremena s članovima obitelji.
Što se tiče ispitanih koji imaju od 18 do 22 godine (generacija Z), ispalo je da je upravo ta generacija najusamljenija. Također, oni se osjećaju zdravstveno lošije od starijih od njih.
Društvene mreže pak nisu jasan pokazatelj da njihovo “češće korištenje” ima veze s “više usamljenosti”. Štoviše, čak i oni koji su najviše koristili društvene mreže imali su podjednak “indeks usamljenosti” kao osobe iste generacije koje su ih koristile manje.
Društvene mreže su čak pomagale u komunikaciji ako su se koristile smisleno. Dakle, ako su se koristile da bi se povezivali i komunicirali s ljudima, a ne samo “besmisleno” skrolali newsfeedom.
Ono što je utjecalo na jači osjećaj usamljenosti tri su povezana faktora – fizičko i mentalno zdravlje, te razina društvenosti, tj. ispunjavanje potreba ta tri područja.
Istraživanje je ishodilo i nekoliko bitnih pouka.
Među onima koje utječu na naše osjećaje su – da spavamo dovoljno, da imamo ravnotežu između posla i odmora, tj. privatnog i poslovnog života, da dovoljno vremena provodimo s obitelji, prijateljima i da dovoljno vremena “budemo sami sa sobom”. Najbitnije je držati ravnotežu tih područja i niti s jednim ne pretjerivati, tvrde autori studije.
Cijelo istraživanje možete proučiti ovdje.
