Starenje u Holivudu nije baš tako glamurozno. Ako ste prešle četrdesetu dobijate uloge mame, domaćice, gospođe iz komšiluka i niste više poželjne kao ranije. Muškarac pak, kao vino, što je stariji, to je bolji. Zavodnik može biti i sa protezom u ustima. Ali onda se desi momenat zvani plastična hirurgija i svi su ponovo dvadesetogodišnjaci. Međutim, neminovno je pitanje: Gdje se izgubila sredovječna žena?
Kada se desi da žena od četrdeset i sedam godina dobije ulogu u romantičnoj komediji, to treba biti povod za slavlje? Možda bi trebao biti, ali nije. Stoga je Rene Zelveger postala meta kritika, zbog nastavka filma o Bridžit Džouns.
Kritičari su se zapitali hoće li publika imati problem sa viđenjem Rene na ekranima, s obzirom da izgleda potpuno drugačije. Gledajući trejler, nije bio toliki problem što ona ne izgleda kao ona, već što ne izgleda kao Bridžit Džouns. Slavni mogu izgledati kako žele, ali ne trebaju kvariti sliku koju imamo o likovima. Oni postaju dio nas i sad se svi osjećaju kao da im je nešto uzeto. Zaista?
Postoje sličnosti između Rene nekada i sada, kao što su jastučići na obrazima, ali se njena facijalna ekspresija promijenila maksimalno. Ne znamo da li nam nedostaje Bridžit ili Rene. Sigurno je samo da smo navikli na drugačiji izgled. Njen izgled se drastično mijenjao od 2014. godine do danas. Međutim, ona je na sve komentare imala samo jedan: “Drago mi je da ljudi misle da izgledam drugačije. Živim drugačije, srećnije i imam ispunjeniji život.”
Ono što je međutim jasno iz filma Bridžit Džouns je da je Rene htjela da izgleda kao Bridžit iz 2004. a ne iz 2016. U prevodu, htjela je da zadrži prepoznatljivost lika za publiku. Međutim i dalje je javno prozivana zbog svog izgleda, zašto? Iako se očekuje da glavne muške i ženske uloge budu atraktivne, ovi standardi su se tokom vremena promijenili. Danas se zato više odnose na žene, jer muškarci mogu raditi šta žele i neće biti osuđeni zbog toga. Zašto bi, oni su muškarci?
Kolin Firt, koji glumi sa njom u filmu je vidno ostario, ali je nemoguće da publika pomisli kako je čudno da opet igra ulogu koju je imao rane 2001. godine. Umorna, frustrirajuća istina Holivuda je takva da se starenje žena posmatra kao neželjeni efekat, koji se uklanja plastičnim operacijama.
Taj problem prouzrokuje novi, odnosno žene nakon četredesete u Holivudu imaju problem da pronađu zanimljive i kompleksne uloge. Muškarci i kad ostare imaju iste interese, što objašnjava situaciju u kojoj se našla Magi Gilenhal. Njoj je rečeno kako je sa trideset i sedam godina prestara da glumi ženu za koju se interesuje muškarac od pedeset i pet godina. Slična situacija se desila i Oliviji Vajld, koja se činila prestarom da glumi sa Leonardom Dikapriom u Vuku sa Vol strita, iako je mlađa od njega devet godina. Ulogu je dobila Margot Robi, koja je mlađa šesnaest godina.
Čak i uloge koje izvorno budu namijenjene starijim glumicama, zapadnu mlađe. Tako se desilo da je Andželina Džoli sa dvadeset i devet godina glumila mamu Kolinu Farelu koji je imao dvadeset i osam godina. Dok je Dženifer Lorens svoju karijeru i počela ulogama koje su bile namijenjene za žene od četrdeset, iako je imala dvadeset i pet.
Robert Dauni Džunior, glumio je jednog od najpopularnijih superheroja. Marisa Tomei je glumila njegovu mamu. Gledajući širu sliku, on je dobijao uloge superheroja, bez obzira što ima pedeset i jednu godinu. Marisa i Dajen Lejn su glumile majke superheroja, iako su svi isto godište. Stoga problem plastične hirurgije ne postaje problem Rene, već društva koje nameće standarde ljepote, kakve žene ne mogu dovoljno ispratiti.
Stoga bismo prije svega trebali osuditi društvo, koje nameće standarde ljepote, koji se ne mogu ispuniti. Žene u silnoj trci sa vremenom i standardima, ne uspijevaju da usklade svoje želje i želje društva. Filmska industrija ograničava žene da biraju između uloga majki i baka, jer jednom kad počnu stariti, one nikada više neće biti kompetentne za uloge koje su u skladu sa njihovim godinama.
Čak se stvara i tipologija ljepote, koja kaže kako Rene ne izgleda kao Džulija Roberts ili Nikol Kidman, a to je “standard ljepote”. Ona je lijepa u prirodnom smislu, promoviše ljepotu svakodnevne prosječne žene. Uzmimo u obzir da su ljudi voljeli Rene, upravo zbog toga što je bila “obična”, jer su se mogli poistovjetiti sa njom. Nakon petnaest godina slanja poruke da je ok biti nesavršen, dolazimo do toga da se ljepota cijeni, ali samo ako svi izgledaju kao dvadesetogodišnjakinje.
