Njeni romantični zapleti, neustrašivi podvizi i bjekstva su je zauvijek upisali u stranice istorije.
Rođena je 1908. godine u Varšavi, Poljskoj. Njen otac je poticao iz aristrokratske porodice koja je, nažalost, ostala bez prebijene pare. Kristinina majka je bila Jevrejka iz uspješne, ali društveno ograničene porodice, no upravo je sa majčine strane naslijedila sposobnost da rješava sve moguće životne situacije. Mila, lijepa i vođena snažnim osjećajem za zabavu, Kristina je prije rata koristila svoje resurse kako bi postala odlična jahačica konja, vrhunska skijašica, pa čak i nacionalna kraljica ljepote.
No, zbog svog porijekla se nikad nije uklapala u društvu. Prema riječima Kler Mali (Clare Mulley), autorke biografije o Kristini pod nazivom „Špijunka koja je voljela“ („The Spy Who Loved“) upravo ju je taj status „autsajderke“ kasnije podstaknuo da postigne nevjerovatne stvari.
„Iako je bila lijepa i imala dobre veze, njena majka je bila rođena Jevrejka i Kristina nikad nije bila potpuno prihvaćena u poljsko visoko društvo“, izjavila je Kler za portal „Mental Floss“.
No, sve se promijenilo sa nacističkom invazijom na Poljsku 1939. godine. Kristina je tada bila u Londonu sa svojim mužem diplomatom Džerzijem Gižičkim (Jerzy Giżycki) i očajnički je željela da pomogne svom narodu u ratu. Pronašla je kontakt u Britanskoj tajnoj službi i počela da radi.
Kristina je postala prva britanska žena specijalna agentica i najduže je služila tokom Drugog svjetskog rata. Njeno poznavanje stranih jezika, inteligencija i smirenost pod pritiskom su bili odlična sredstva za špijunažu. Kretala se po teritorijama koje su kontrolisali nacisti, a zahvaljujući svom skijaškom iskustvu uspjela je da uđe u ratom razorenu Poljsku preko planina i pred samim nosom neprijateljskih vojnika!
Na svom putu je često bila zamalo uhvaćena, ali bilo je tu još i romantičnih intiga i trijumfa o kojima bi se mogli napisati špijunski romani. Tako je jednom ova hrabra i snalažljiva žena uspjela pobjeći od Gestapoovog ispitivanja. Kako? Odglumila je da ima tuberkulozu. Naime, špijuni su bili informisani da se Nijemci užasno plaše te zarazne bolesti i zato se Kristina ugrizla za jezik dok nije prokrvario i počela da „iskašljava“ krv pred svojim tamničarima. Bojali su se da je u zarobljeništvu drže u takvom stanju i zato su je pustili. Kristina se tada vratila svojim dužnostima špijunke.
Kako piše Kler u knjizi „Špijunka koja je voljela“, Kristina je među svim svojim podvizima imala jedan koji se posebno isticao.
„Kristina je postala legenda u britanskoj upravi za specijalne operacije kada je potpuno sama spasila još tri agenta iz Gestapoovog zatvora i to samo nekoliko sati prije nego što su ih planirali strijeljati u julu 1944. godine. Jedan od tih muškaraca je bio i njen ljubavnik Frensis Kamerc (Francis Cammaerts), vođa uprave za specijalne operacije na jugozapadu Francuske, koji je pomagao u koordinaciji podrške francuskog otpora za savezničke trupe koje su sa juga stigla da oslobode okupiranu Francusku”, navodi se u knjizi „Špijunka koja je voljela“.
Kristina je preživjela šest godina radeći opasan posao špijunke i dobila je medalje i od Britanije i Francuske. Nažalost, priča o njoj nema srećan kraj. Ubio ju je čovjek čije je ona udvaranje s prezirom odbijala.
„Kristinin život je okončan 1952. godine, u hotelu u južnom Londonu. Njen ubica je tvrdio da je ’ubistvo krajnje posjedovanje’. No, nije bio u pravu. Niko nije posjedovao Kristinu – ni njen otac, niti jedan od njenih muževa i ljubavnika. Ako ju je već nešto trebalo posjedovati to je bio njen nagon za slobodom“, napisala je Kler u svojoj knjizi.
Priča o Kristini je nastavila da živi sve ove godine. Kler tvrdi da Kristina zaslužuje mnogo više od senzacionalističkih knjiga i akcionih filmova i dodaje da „njeno nasljeđe leži u njenom inspirativnom primjeru Poljakinje koja se borila za Britaniju i zemlje saveznice i u tome da je kao žena tako efikasno služila iza neprijateljskih linija. Žene iz Pokreta otpora su često prikazivane na romantičan način, kao hrabre i prelijepe. Kristina je bila i hrabra i prelijepa, ali je isto tako značajno doprinijela savezničkim ratnim naporima“.