Ne znam da li znate da naš GEN pamti?
Mislim, dokazano je da naš gen pamti i prenosi ne samo fizički materijal pa možete ličiti na prabaku Maru i imati njen nos i čelo, već naš gen PAMTI i prabakina osjećanja. Da, osjećanja.
Šta to znači?
To znači da je u genu ukodirano najintenzivnije OSJEĆANJE vaše prabake – bilo da je ona doživjela najveću traumu u svom životu, ljubav, sreću, nesreću. Ta emocija ostaje zapisana u genu i prenosi se dalje. Da li znate da se u stvari tako fobije, traume i druga jaka negativna osjećanja, u stvari, prenose transgeneracijski na potomke?
Možete se bojati visine, a da ni ne znate zašto. Možda je prabaka Mara pala kada je bila mala sa visokog kreveta i taj strah je ostao ukodiran u gen kao najjači osjećaj tokom njenog života te se prenosio sa prabake na baku pa na mamu i, na kraju, do vas.
Gen direktno pamti i prenosi se direktno do devet koljena sa mamine i devet koljena sa tatine strane. Zamislite! Znači direktni preci, devet generacija unazad, imaju uticaj (energetski, jer svaka emocija je, u stvari, frekvencija) na vaš život, na vaše emocije.
E sada, kao što se recimo bojite visine, možda imate strah od ljubavi, problem sa novcem, u poslu, partnerskim odnosima i dok vi tragate za REALNIM objašnjenjem u vama, u stvari, igra energija tih osjećanja vaših predaka. Možda su vaši preci imala probleme koji se odražavaju na vaš posao (otac) i novčanu situaciju (majka), a možda je vaš porodični sistem “ostao dužan” nekome u životu pa se onda vi ne možete izboriti sa dugovima… I tako u krug. Ovo se sve dešava na nesvjesnom nivou, dakle mi nismo svjesni da ove energije emitujemo, jer su duboko zapisane u genima. Međutim, kada jednom problem/tema “ispliva” u radovima u polju poretka ljubavi (morfogernetsko polje) rješava se na sebi svojevrstan i čudesan način. Nekad odmah, a nekad u više radova, a nekad čak i u “tuđim radovima” kada vas neko izabere za predstavnika… Ma samu Radionicu morate doživjeti, to se ne može prepričati. Zapravo, mi negdje živimo živote naših predaka, a nismo svjesni koliko je njih u nama.
Neka od istraživanja na ovu temu možete pogledati OVDJE
U Banjaluku ovaj metod je “stigao” prije više od četiri godine. Donio ga je Vlado Ilić, jedan od najbližih učenika Berta Helingera, njemačkog filozofa, teologa i pedagoga, tvorca ove sistemske i porodične terapije, priznate i cijenjene u cijelom svijetu. Odlukom Ministarstva zdravlja Republike Srbije, porodični raspored je u Srbiji već deset godina ozvaničen kao metod tradicionalne medicine. Kod nas, u Banjaluci i okruženju, nekoliko stotina zadovoljnih polaznika već svjedoči uspješnost i efikasnost ove metode za koju mnogi kažu da im je promijenila život.
Da ovaj metod razrješavanja umotanih čvorova predaka i vas daje rezultat svjedoči i Sanda Mešinović, koja je svoj životni put, ali i samu sebe, upoznala upravo na ovoj Radionoci:
Sjećam se svog prvog Poretka ljubavi, došla sam u velikom strahu ne znajući šta me očekuje. Vlado Ilić je toplo pozdravio sve, uveo nas u malu meditaciju i započeo sa radovima. Svi prisutni su bili u istom osjećanju kao i ja, strah, ali je taj Vlado, nasmijani čovjek u narandžastoj košulji, nekako ulivao povjerenje i sigurnost, tako da je strah pomalo isparavao.
Počeli smo raditi, rad za radom, neko je rješavao probleme s novcem, neko sa zdravljem, neko sa partnerskim odnosima, svašta su ljudi postavljali kao teme koje ih muče. I tako je došao red na mene – sjećam se da sam postavila temu POSLA, jer je moja tadašnja poslovna situacija bila takva da sam radila tri posla u isto vrijeme i da jednostavno više nisam imala snage da radim sva tri i željela sam da se fokusiram na jedan i u njemu dam svoj maksimum.
Znam da smo vrlo brzo došli do spoznaje da je za mene onaj posao koji mi je, tako da kažem, namijenjen, onaj s kojim se predstavnik mog oca spojio. Posao ima veze sa muškom stranom vaših predaka, odnosno sa ocem i meni je sve bilo jasno.
Nakon radionice, slijedi integracija četrdeset dana, kada se sve to slaže unutar vas na mjesta gdje bi trebalo biti. Krajnji rezultat svega je bio da sam se ja jako brzo nakon radionice osjećala potpuno drugačije. Rasterećeno, opušteno, znam da sam posao počela gledati drugim očima, bez straha od budućnosti koji do tada nisam znala definisati. Nakon tri mjeseca od tog momenta, napustila sam tadašnji posao za koji sam bila izuzetno dobro plaćena i evo me sada radim posao koji volim, a i dalje sam dobro plaćena, samo sa jednom velikom razlikom – OVO SADA SAM JA. Kompletna, srećna i ispunjena. Odluku sam nekako donijela bez straha, jednostavno sam ZNALA da će sve biti u redu i da je ovo moj put. Vjerovatno bih još dugo ostala na prethodnom poslu, mučila se svakodnevnim razmišljanjima šta i kako, možda se nikada ne bih odlučila za promjenu da nije bilo tog rada.
Takođe, nastavila sam ići na radionice i ono što je meni pružio Poredak je nemjerljivo. Moja porodica i ja , naši odnosi su se totalno promijenili, postali su mnogo povezaniji, otvoreniji, čak su i neke teme lakše bile za otvaranje i razgovor. Ne samo to, meni je Poredak omogućio da duboko u sebi spoznam sebe, nekako mi je otvorio put i prema svemu onome što danas radim – pišem, kreiram, bavim se meditacijama, a sve sa nekom lakoćom, bez nekih tereta.
Sada kada pogledam, Poredak je ponajviše bio alat koji mi je pomogao i da se potpuno okrenem u smjeru edukacije za instruktora Kundalini joge. Raskrčio mi put od nepotrebnih tereta predaka i njihovih strahova. Sve moje bitne teme su razriješene i integrisane u meni, nema više prepreka, nema više težine, samo lakoća življenja.
Takođe, ne samo da sam na sebi vidjela promjenu, promjenu sam vidjela i na svim polaznicima Radionice. Ljudi su mijenjali svoje živote i to na bolje. Od nekih tužnih i uplašenih ljudi, ja sam vidjela transformaciju u rasterećene, iskrene ljude i ljude koji su napokon preuzeli svoj život u ruke.
Neizmjerno sam zahvalna Vladi Iliću što je donio Poredak u Banjaluku, jer sam otkrila dio sebe koji nisam vidjela umom već osjetila srcem.
Radionica je sada za vikend i idem ponovo. Uželjela sam se i jedinstvenog Vlade, ali i svih ljudi koji neprestano rade na sebi. Zašto? Pa postanete jedna velika porodica i vidite da je sve ono što je vas mučilo, u velikoj mjeri mučilo i druge.
Mi ljudi, mi smo svi jedno.
S obzirom na to da sam ja lično osjetila sve blagodeti i svi koji me poznaju znaju koliko sam se promijenila i kako sada živim u odnosu na prethodni život, ostaje mi da vam preporučim da dođete, date sebi šansu da budete srećni, date sebi pravo da živite život koji je lakši, bolji i srećniji. Jer, mi to svi zaslužujemo.
Vaša misija cijelog vašeg života je da tragate za srećom, a jedan od načina je i kroz polje ljubavi na Radionici. Ukoliko sebi dozvolite i omogućite Radionicu, samo tada, u tom fenomenalnom polju gdje se prepliću sva vaša prošlost i sva vaša osjećanja, vidjećete da je vaša sreća cijelo vrijeme bila tu. U vama samima. Ispred nosa.
Ako želite čuti više o ovaj zanimljivoj radionici, Lola vas poziva da posjetite besplatno uvodno predavanje koje će se desiti 22. jula u 18h u zgradi ATV-a u Banjaluci ili da se pridružite istog vikenda na Radionici gdje ćete moći doživjeti ovo o čemu Sanda Mešinović (i ne samo ona) priča i piše. Lole idu, bar na ovaj besplatni dio. Javićemo vam kako je bilo.
Za više informacija o radionici posjetite FB stranicu.
“Poredak ljubavi je najljepši poklon koji možemo dati sebi, našoj rodbini i prijateljima.”