Crteži Andrijane Vešović praćeni ironičnim i sarkastičnim natpisima poznati su mladim ljudima u cijelom regionu pod nazivom „Zombijana Bones“. Prvo je ilustrovala tvitove, a zatim je uslijedila Zombijana Bones. Andrijana – Zombijana za sebe kaže da nije poput klasičnih umjetnika, odnosno nije se rodila sa željom da to postane. Htjela je biti malo zubarka, malo glumica, malo novinarka, malo programerka, a na kraju je završila kao umjetnica.
Ono što je tačno jeste da je ipak crtala cijeli svoj život, a najviše pamti dizajniranje odjeće za barbike. Kako je onda nastala Zombijana?
„Zombijana sam ja, tako da tu nisam ništa stvarala. Na Twitteru sam se tako potpisivala otkako imam nalog na toj društvenoj mreži, pa kada je počeo projekat sa tvitovima, taj nadimak je ispratio moje dalje razvijanje što se tiče crteža. Ono što Zombijana radi na netu, ja – Andrijana radim u realnom životu. To je ista osoba”, priča Andrijana i otkriva da je jako voljela da ilustruje nečiji tvit i onda čeka reakciju te osobe. To joj je pružalo toliko zadovoljstvo da je zaboravljala i da jede. Rijetko kad se dešavalo da ljudi nisu bili zadovolji time što je nacrtala njihov tvit.
Zombijana Bones ima moto „Naćeraj me“ i oslikava izvrnutu svakodnevnicu. Andrijana naglašava da ne mora biti tužna da bi stvarala. Nekad crta takve stvari, nekada srećne, kraće rečeno, crta sve što joj je u datom trenutku zabavno. Nikad se nije desilo da se zbog nečega iznervira i na to odgovori crtežom. Naprotiv – za nju je poenta crtanja da se ne nervira. Jedino što je može uzrujati je kad joj neko ukrade rad i zarađuje na njemu.
Za crtanje koristi papir i olovku. Još uvijek ne želi da crta digitalno zato što, kako sama kaže, papir nema opciju „poništi“ i to ga čini posebnim jer se jedino tako nauči na greškama.
Andrijana je završila Fakultet vizuelnih umjetnosti u Podgorici i još za vrijeme studiranja je počela da crta kao Zombijana. Zanimale su nas reakcije njenih profesora i kolega.
„Neki su bili oduševljeni, neki zgroženi, neki su me ubjeđivali da neću moći da živim od horora i da je to prolazna faza, neki čak i mrvicu sujetni, ali većina je bila puna podrške. Omiljene kolege su mi, naravno, oni ljudi koji posjeduju zdrav ego pa im nije problem da dođu na izložbu. Njih volim i grlim i poštujem”, priča Andrijana.
Negativni komentari su nešto sa čim se suočava svaki umjetnik, pa tako i Andrijana, no ona se protiv njih ne bori. Smatra da treba da postoje i da ako se nekome nešto ne sviđa niko mu ne brani da to kaže.
“Ja znam kakva je moja tehnika i moj humor. Niko mi ne može reći ništa što ja ne znam. Kad sam bila jako mala mislila sam da su svi ljubomorni na mene pa zato hejtuju. Evo i dan danas se smijem tome koliko sam bila glupa jer ne mora neko da bude ljubomoran da mu se nešto ne bi sviđalo. Ovih dana primjećujem baš puno ljudi koji imaju neke ozbiljne godine i misle da su svi ljubomorni na njih i to me baš ludo zabavlja. Za njih sam uvijek na raspolaganju da dodijelim negativni komentar, naravno, ako to zaslužuju”, priča Andrijana.
Iz Podgorice Andrijana se preselila u Novi Sad, ali često odlazi u svoj rodni grad. Smatra da na ovim prostorima nije teško raditi ono što volite, ali isto tako vjeruje da je ljudima danas generalno teško raditi.
“Postoje periodi kada se mora više žrtvovati zarad onog dijela koji se zove egzistencija jer nisam baš rođena u familiji koja može da mi riješi taj problem dok ja eksperimentišem šta radi, a šta ne. Ponekad me realnost malo više prodrma, ali živim ono što volim i nisam odustala od toga. Mislim da ni neću uskoro”, priča Andrijana.
Svoje crteže štampa na majicama, šoljama, cekerima, duksevima i bedževima. Za sada mogu da ih dobiju samo ljudi iz Srbije, ali bi od 1. decembra sve te stvarčice trebale biti dostupne za ljude u svim zemljama bivše Jugoslavije. Dotada njene radove možete da pratite na Facebook stranici Zombijana Bones.
