Svi vodovodi vode u Sarajevo, a tamo pucaju ili se zalede.
Glavni grad, glavni problemi, uvijek bilo.
Od apsurdnosti o kojima smo pisali kada se svečano otvarao trotoar pa do toga da privilegije postaju osnovne stvari. Pojedini građani Sarajeva drugu sedmicu za redom nemaju vode, a ni grijanja. Nema očito ni problema, jer se nadležni nisu potrudili pozabaviti detaljno time. Tek juče se pojavila informacija o mogućem puštanju vode u ponoć. Eh da nas je Merlin i u noć uveo u stilu pa da se okupamo. Ogorčenost građana i zabrinutost za zdravlje, ali i situaciju u kojoj se nalazi nemjerljivi su. Upravo zato ni najmanji problem nije bio pronaći one koji su podijelili sa nama utiske o tome: “Kako izgleda život ovih dana u Sarajevu?”
Adnan Čomor ističe kako živi u naselju gdje su redukcije vode standardne, odnosno od 11 sati naveče do jutarnjih sati. S obzirom na prebivališe u “Posebnom entitetu” nema problema ni sa grijanjem, jer ne ovisi o toplanama. Međutim, naglašava zabrinutost za veliki broj prijatelja i poznanika koji imaju te probleme.
“Nekolicina njih skoro dvije sedmice nema redovnu opskrbu, što je ogroman problem, pogotovo onima koji imaju malu djecu i voda/grijanje im je potrebno tokom 24 sata. Svako se snalazi, jer kroz svoj posao i razgovor s ljudima sam primijetio da su od ustanova koje bi trebale da vode redovnu brigu o osnovnim životnim potrebama davno digli ruke. Isto kao što su te institucije digle ruke od njih, dajući sporadične ‘pomirljive’ izjave da ‘sve će biti u redu’ i ‘treba se malo strpiti’. Vodovodne i cijevi za grijanje u Sarajevu su posljednji put mijenjanje ko zna kada”.
Kada je prije nekoliko dana odlazio u nabavku brennera primijetio je da je taj artikal visoko na stepenu potražnje. Ono što mu je pak najgore jesu inkasanti koji će naplatiti račune za vodu koje nema, kao i struju koja postaje glavni način grijanja. Još je gore što se ništa ne poduzima i neće, jer kao što dodaje Azra Bešlagić grijanje u Sarajevu je tema koja se godina povlači. Ističe nezadovoljstvo, jer plaća veliku cijenu za ono što nema. Osnovne uslove za život.
Čitava situacija svoj je zaplet dobila u januaru ove godine, kada se zaledila glavna cijev za vodu. Tada su građani počeli sa pozivima, koji su za odgovor imali dobro poznatu u BiH: “Nije u našoj nadležnosti” rečenicu. Međutim, možda bi bolje bilo da i nisu reagovali, jer pokušaj rješavanja problema bio je samo gori. Iskustvo prenosi Hatidža Gušić: “Kada su rekli da su problemi sa zaleđenim cijevima u nadležnosti upravitelja zgrade, a to je u našem slučaju “Sarajevo stan” nazvali smo ih. Ljudi došli, što jest’ jest’, ne može čovjek dušu griješiti, i počeli da lupaju po cijevi nekakvim čekićima, i pošto za njih zakoni fizike ne vrijede, jel’, led se smrskao u hiljadu komadića i sve je bilo u redu sa svijetom, ili ne. Naravno da ne, kao što djeca u osnovnoj školi nauče, ili čak i prije gledajući Snježnu kraljicu ili Frozen, ako je nešto zaleđeno – ne udaraj jer će se smrskati”.
Uslijed smrskanja odvaljen je ventil za vodu, što je direktno bio poziv za Vodovod da poprave novu štetu. Od tada pa sve do danas kako ističe Hatidža ne zna se više šta je u čijoj nadležnosti. Uz vlažne maramice, grijanje vode i šetnje u kaputu po vlastitom stanu, nije joj kako dodaje ni tako loše. Ruča vani, a spava pod tri pokrivača, dva jorgana i jednom dekom. Odlazak u toalet predstavlja izazov, jer valja joj sve sa sebe skinuti i smrznuti se za obavljanje nužde.
Nakon što je dobila menstruaciju, bilo je krajnje vrijeme da tako “krvava i prljava” ode kod drugarice na čuveno tuširanje. Ostavljajući pitanje svima nama, a naročito državi: “Šta sa bolesnima, starima, onima sa djecom?” Možemo li uopšte govoriti o prosperitetu države, njenom putu ka EU i ikakvim društveno-političkim dešavanjima, ako osnove nedostaju?
Isto se pita i Mirza Halilčević koji ističe: “Zaista je žalosno da uopće moramo govoriti o posve egzitencijalnim uslovima kao sto su uredno vodosnabdijevanje i grijanje za vrijeme grijne sezone. Mi čak ovdje ne govorimo ni o visokoj kvaliteti usluge, gdje bi se dalo govoriti o zagađivanju zraka i svemu što svaka zima u Sarajevu donosi sa sobom. Mi dakle govorimo o potpuno egzistencijalnim uslovima, a sve je to rezultat jednog sistema koji je podbacio, opet. I nije to više stvar grijanja ni vode, nego bahatosti koja se ogleda u svemu, od neočišćenog snijega po ulicama, preko nepokošenih travnjaka i čega sve ne, a ne zaboravimo da govorimo o glavnom gradu jedne države…”
Možemo li uopšte govoriti o prosperitetu države, njenom putu ka EU i ikakvim društveno-političkim dešavanjima, ako osnove nedostaju?
Glavni grad države, Sarajevo. Sa opštinom Centar “važnijom” prema riječima lidera od svih ostalih.
Grad apsurda, koji nije imao led za izvedbu “Labuđeg jezera”, ali zato ima za stanovništvo svakodnevno.
Nema vode, nema grijanja, ima novca za otvaranje trotoara.
Nema zraka, ali ima “Olimpijsku ljepoticu” da se ljudi nadišu zraka u okolini.
Grad Sarajevo, koje ima obraza kao najveći licemjer da kaže ljudima kako “nešto nije u nečijoj nadležnosti”. Ko je nadležan za živote ovih ljudi?
