Tako je u slučaj “Kruščica” došlo do prve velike pobjede u pravnoj borbi – nadležni sud u BiH je odlučio da se ekološka dozvola za izgradnju MHE Kruščica 1 odmah poništi i da se slučaj vraća na ponovni postupak, što znači da će bilo kakvi dalji radovi na izgradnji brane biti nezakoniti.
Sve to, ipak, ne bi bilo moguće bez grupe žena, aktivistkinja koje su se protiv brane svojim tijelima borile više od 300 dana, 24 časa dnevno, po kiši, snijegu i suncu, a u protestu je, nasilnim putem, pokušala da ih spriječi i policija! Da, one su, bez obzira na godine, hrabro stojeći na mostu preko rijeke Kruščice, u istoimenoj mjesnoj zajednici (MZ) kod Viteza, prkoseći vremenskim (ne)prilikama i onima koji su njihovu rijeku željeli da otmu od njih i prirode, pokazale šta su istinska hrabrost i snaga.
Njih skoro 50 su goloruke, ne mareći za odluku da na Kruščici bude igrađena još jedna mini hidroelektrana, hrabro ustale protiv iste i, pokazavši svijetu borbu koja se rađa i nastavlja iz srca, uspjele. Trpilo je i njihovo zdravlje, ali one nisu posustajale u namjeri da izbore ovu bitku za biser Srednjobosanskog kantona koji pitkom vodom snabdijeva i Vitez i Zenicu.
Naime, odluka o izgradnji hidrocentrale je u prvi mah prošla “ispod žita”, jer je tadašnji saziv MZ sve krio od mještana, dok im tamošnji učitelj Haris Hurem nije objasnio kakav je epilog predviđen. Kamion s građom je krenuo početkom avgusta prošle godine, ali su prelazak preko mosta spriječile žene Kruščice, koje su se tada okupile, svjesne da se upuštaju u tešku, ali prijeko potrebnu borbu. Kamion je vraćen, a borba je počela.
“Od 2. avgusta smo dežurale 24 sata dnevno u smjenama, a 24. avgusta su došli i pripadnici specijalne policije MUP-a Srednjobosanskog kantona. Žene su odlučile da stanu na most, mislile smo da nas neće udarati, da su žene zaštićene i govorili su da neće, sve dok im nije naređeno da se očisti prolaz preko mosta. Iako nam je rečeno da se sklonimo u roku tri minute, ni tri minute nisu prošle, a oni su počeli da nas čupaju, udaraju i privode u autobus. Nisu uopće gledali da li je neko star ili maloljetan. Samo su nas kupili i odvezli u policijsku stanicu na ispitivanje”, ispričala je u to vrijeme za Klix.ba Hata Hurem, predstavnica ovih žena.
Hrabre žene Kruščice su se u međuvremenu borile s brojnim osudama, ispitivanjima, optužbama da štite nečije interese, između ostalog i političke, traženo je da se izjasne ko im je vođa i ko ih finansira. One su, uvijek, imale jedan jedini, jasan i glasan odgovor – da se bore za rijeku i da ih ona vodi, da se same finansiraju i plaćaju advokata koji zastupa njihovu stranu.
Podršku su im cijelo ovo vrijeme pružale i pružaće brojne nevladine i vladine organizacije, one koje se bore za ljudska i prava žena, pojedinci, mediji i svi oni koji su na bilo koji način skoro godinu dana uz njih. U međuvemenu je pored mosta gdje dežuraju osvanula tabla s natpisom “Most hrabrih žena Kruščice”, a njihov aktivizam je ovjekovječen i u filmu “Plavo srce”, koji priču o njima pronosi širom svijeta, a koji je dio kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope” čiji je cilj zaštita balkanske regije od više od 3.000 predloženih hidroenergetskih projekata, te teži podizanju međunarodne svijesti o potencijalnoj ekološkoj katastrofi.
Film, koji je premijerno prikazan u martu ove godine, prati globalna peticija u kojoj se apeluje na međunarodne banke da prestanu investirati u uništavanje “Plavog srca Evrope” na Balkanskom poluostrvu, a do sada je prikupljeno više od 110.000 potpisa.
A šta je, s pravne strane, dovelo do ovakve odluke nadležnog suda u Novom Travniku? Sudska odluka da dozvola za izgradnju hidrocentale bude poništena je uslijedila s obzirom na to da niko iz zajednice koja je ugrožena planiranom izgradnjom nije pozvan na obaveznu javnu raspravu, niti su upoznati sa rezultatima javne rasprave. Sljedeći korak u borbi ovih žena je da od nadležnog ministarstva traže da poništi dvije koncesije za izgradnju brane na rijeci Kruščici, ali da se i dalje okupljaju kod mosta i spriječe eventualne građevinske radove.
“Međunarodna pažnja je svakako imala velkog uticaja na ovu odluku. Ipak, mi istovremeno slavimo i nastavljamo da branimo most, jer znamo da je još uvijek dug put pred nama da zaštitimo naše rijeke i zajednicu od investitora u hidrocentrale”, istakla je za Balkanrivers.net Tahira Mika Tibold, čuvarka mosta i predsjednica Vijeća MZ Kruščica.
Prema prostornom planu Opštine Vitez 2005 – 2025. godine, područje MZ Kruščica je bilo trebalo biti zaštićeni park prirode, ali su 2015. napravljene izmjene i dopune ovog plana kako bi omogućili izgradnju navedene dvije HC. Krajnji cilj je da se prostorni plan, takoreći, vrati na staro, kako bi i buduće generacije mogle uživati u ljepotama Kuščice. Takođe, mještani ovog naselja još uvijek nemaju riješeno pitanje vodosnabdjevanja i za njih je ovo i borba za život, za pitku vodu.
“Ovo svakako jeste dobra vijest i velika motivacija za budući rad, ali treba imati na umu da je ovo tek prvi korak. Navedena presuda je za projekat gradnje MHE Kruščica 1, a ne smijemo zaboraviti ni druge štetne projekte poput MHE Kruščica 2. Zato je važno da mediji i dalje nastave pratiti ovaj slučaj ali i sve druge borbe za rijeke širom BiH. To su naša zajednička dobra i ne smijemo dopustiti da zarad interesa pojedinca i kapitala ostanemo bez budućnosti, jer bez vode nema života”, kazala je za Lola magazin Alma Midžić, iz Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena, koje cijelo vrijeme podržava borbu žena Kruščice.
I vi možete pomoći ovih hrabrim ženama u njihoj daljoj borbi, tako što ćete govoriti, pisati o njima, objavljivati njihove priče na svojim profilima, dijeliti, slati prijateljima, da što više ljudi sazna za njih i podrži ih. Takođe, ovdje možete potpisati peticiju kojom ćete poručiti međunarodnim bankama da prestanu ulagati u uništavanje posljednjih evropskih divljih rijeka, tog prirodnog blaga za koje, očito, sami treba da se borimo i izborimo.
