Seks je emocija.
I to ne bilo kakva. Seks je čista emocija.
Nema seksa bez emocije. Ne postoji. Ne može ga biti.
Nema erekcije bez emocije. Nema vlažnosti bez emocije.
Napaljenost je emocija.
Koža se naježi kad je pokrene emocija. Neka. Sjetite se toga kad god se naježite. Zapitajte se tada – koja vas je emocija obuzela? Uzbuđenje, hladnoća… Ili nešto drugo.
Srce kuca ubrzano od uzbuđenja. Uzbuđenje je emocija.
Nije emocija samo ‘vodi me pred oltar’, ‘volim te’, ‘dajem ti se cijela’ i slične konstrukcije. To često niti nije emocija. Ali seks… Uvijek je emocija. Kad god da se događa, s kim god, koliko god često, kakav god ishod bio – uvijek, ali uvijek je emocija. Jer da nije, ne bi ga ni bilo.
Nije bitan motiv stupanja u taj neki seks. Koji god da je motiv, emotivan je.
Ima li seksa između plišanog mede i lutke? Između ormara i fotelje?
Nema.
A zašto nema?
Pa nema zato što nisu živi. I ne pokreće ih emocija.
Seksu je emocija i uzrok i posljedica.
Emocija ga stvara i on stvara emociju.
Kad sam s nekim seksualno, onda se dajem, onda uzimam. I razmjenjujem. Osim fluida, razmjenjujem emocije i komuniciram pomoću njih. Neću se sa svakim razumjeti, ali i to je dobro za osobni razvoj i nadogradnju. I to nije ništa loše.
Kad kucne čas za seks, iako sam ogoljena, nisam sama s tom osobom. Ili osobama, ako imam sreće.
I kad skinem sve sa sebe, iz mene vrište mama, tata, svećenik, učiteljica, mediji, dečko, muž, okolina. Iako goli, emitiramo sve navedene emocije, jer smo ih spakovali negdje i kad-tad one izbiju. Pomislite na svoju mamu, oca, učiteljicu. To što vam prvo padne napamet, zapravo, emocija je. Pitanje je koliko dobro ih znamo usmjeriti i prema kome i kada. I zašto. To se uči i savlada. Ili se uči i ne savlada. Trećeg nema.
I kakav god seks bio, uvijek mu je pokretač emocija. Emocija kao klik. Emocija kao okidač.
Problem može nastati kada različiti ljudi različito interpretiraju emociju kao takvu, pa se hvataju za svoje definicije koje nekada i nisu u skladu s definicijama drugih ljudi. Vrlo često čujem muškarce koji kažu da ih zanima ‘seks bez emocija’, a ne znaju da je erekcija čista emocija. Jedino ako misle na seks bez erekcije, onda dobro, primite moje isprike.
Žene su na glasu da ne odvajaju seks od emocija, a muškarci kao to mogu i to rade oduvijek. A ni ne znaju da ne rade. Ali tko sam ja da im rušim snove i uvjerenja?
Seks je komunikacija. Svaka komunikacija je razmjena, između ostalog i razmjena emocija. Svaki dodir koji se dogodi je emocija. Koža o kožu. Ugoda. Zadovoljstvo. Trenutni osjećaj pripadnosti, pa makar se nikad više ne vidjeli.
Seks nije zalog za budućnost. Seks je nešto sada i ovdje. Ne mora se nikada više dogoditi u toj kombinaciji.
Dok imam seks s nekim, volim. Njega, nju, trenutak, nas dok smo skupa, sebe dok sam s njim, sebe dok sam s njom, s njima, sebe kad ode, volim to što besramno uzimam, volim to što besramno dajem, nudim, tražim, grabim. Volimo to kako izgledamo dok traje seks. Nekada ne volimo to kako izgledamo dok traje seks. Ili si ne zvučimo dobro.
I kad ne volimo, zamisli, i to je emocija. I kad se bojimo seksa, kad se bojimo te neželjene trudnoće, kad nam se ne seksa, jer nas muči štitnjača, kad mu se ne seksa, jer mu crkava erekcija – sve su to emocije. I sve su usko vezane za seks. Jer ga sprečavaju, jer mu ne daju da se desi. Jer mu ne daju šansu.
I zato – svoju emotivnost provjeravate (i provjeravajte) upravo kroz seks. I treba je provjeravati i provjeravati stalno i iznova i opet i još.
Nemojte bježati od emocija. Jer vas stignu koliko god vi brzi bili u bježanju. Uzalud vam, tu su.
