Posljednjih godina u beogradskim školama nasilje među vršnjacima postalo je skoro pa uobičajeno, upozoravaju stručnjaci.
Učenici imaju prilike na tamošnjim televizijama s nacionalnom frekvencijom pratiti razne reality emisije poput ‘Zadruge‘ koje promoviraju nasilje, što je tek jedan u nizu mnogobrojnih problema.
Ova tema kao da se sve dosad stavljala ‘pod tepih‘, tek tu i tamo bi netko javno progovorio o tome.
Jedan od rijetkih je glumac Saša Joksimović, inače brat pjevača Željka Joksimovića, koji je prije godinu dana na društvenim mrežama otvoreno pisao o tome s čime se suočava njegov maloljetni sin.
U to je vrijeme trinaestogodišnji dječak tri puta bio žrtva vršnjačkog nasilja, a incidenti su se događali u jednom beogradskom parku na Vračaru.
– Moj sin ima 13 godina, preživio je veliki stres kad su ga vršnjaci treći put napali u parku na Vračaru. U pitanju su maloljetnici koji maltretiraju svu djecu koja dolaze u taj park.
Oni su presreli Iliju i njegove prijatelje, oteli im novac i polili ih vodom. Pokušao sam reagirati, razgovarao sam s roditeljima te djece, ali ne mare za cijelu situaciju. Daju smiješna objašnjenja i pravdaju svoju djecu koja nose hladno oružje te bokserima i palicama plaše drugu djecu i otimaju im novac.
Ovo mora što prije prestati, nije rješenje da se na nasilje odgovara nasiljem, ali ja ću svoje dijete braniti dok sam živ. Ilija je sada u osjetljivom uzrastu, može stvoriti traumu i dobiti dojam kako je normalno da na nasilje nitko ne reagira – napisao je tada Joksimović.
Ivana Rakić (48) iz naše priče samohrana je majka dvije kćeri i sina. Profesorica je glazbenog, a već 24 godine predaje u dvije beogradske škole. Čak dvoje njene djece susrelo se s ozbiljnim maltretiranjem od strane vršnjaka. Svojim javnim istupom za naš portal Ivana želi ukazati koliko je to ozbiljan problem u cijeloj Srbiji, ne samo u Beogradu.
– Moj je sin znao dolaziti kući plačući zbog silne količine vrijeđanja i psovki kojima je bio počašćen. Jedna ga je djevojčica udarala remenom po glavi samo zato jer joj je kazao da ne navija niti za Partizan niti za Zvezdu.
Najveći šok sam doživjela kad je slomio ruku jer je navodno pao niz stepenice. Odmah sam znala da nije bilo tako što se i ispostavilo jer mi je kasnije priznao da su ga gurnuli učenici. Od svih tih silnih trauma dobio je dijabetes – prisjeća se Ivana.
– Ona je talentovana balerina. Od prvog razreda baletne škole govorili su joj da je debela, da je trudnica, kad će se ispisati…
Čak je i nastavnica komentarisala njen fizički izgled. Zbog svega je oboljela od anoreksije i smršala 20 kilograma. Postala je anksiozna, počela se zatvarati u sebe. Na kraju sam je ispisala iz te škole. Pa da samo znate koliko naše ministarstvo prosvete ima žalbi roditelja, i sama sam ih slala, a rješenje nikad nisam dobila.
Ivana smatra kako je bilo samo pitanje vremena kad će se dogoditi krvavi pir kakav je počinio Kosta K.
– Više je godina zlostavljan i na kraju je, nažalost, uzeo pravdu u svoje ruke. Tog dječaka sada se naziva krvnikom i monstrumom. To je krajnje opravdano od onih koji su doživjeli tragediju.
Međutim, priča ima dvije strane i da se ovo ne bi više nikad ponovilo društvo treba raditi s djecom. Kako s onom koja su zlostavljana, tako i sa samim zlostavljačima – ističe Rakić.
Izuzevši ovaj ekstreman čin Koste K., neminovno je da je kultura nasilja u Beogradu prisutna i to je nešto na čemu ubuduće treba puno raditi.
– Sistem je uvelike zakazao, mi prosvjetari često se ne možemo posvetiti djeci zbog velikih brojeva satova i administracije. Trebale bi se napraviti obuke od strane nastavnika i psihologa kako prepoznati dijete koje ima problem.
Timovi za vršnjačko nasilje, nažalost, postoje samo na papiru i tek trebaju zaživjeti. Ne treba kriviti toliko ni vlast, za pohvalu je bilo kakav pomak s mrtve tačke. Važno je da roditelji razgovaraju s djecom, jer oni ne mogu očekivati da nastavnici rješavaju sve njihove probleme – zaključuje Ivana.
