I ne počinjem priču ovom rečenicom da bih ja sada vama napisala kako je to super i da biste i vi to trebali raditi, jer ne želimo svi iste stvari u životu.
Ali želim da na ovom blogu možete čitati moja iskustva iz prve ruke, ne želim pisati o stvarima koje možete proguglati. Jer shvatila sam da mnoge interesuje ovaj životni stil. A veganstvo je zaista životni stil, ne samo način ishrane. Kada dobijem poruku da sam nekoga inspirisala da pokuša s promjenom, moje srce je veliko k’o kuća, jer znam koliko će sebi poboljšati kvalitet života.
A teško mi je bilo i započeti ovaj post, jer je to jedna sveobuhvatna tema koja se prepliće u svaki segment mog života. I šta god da izostavim, osjećam kao da sam nedorečena. Ali kada razmišljam o tome, razmišljam i o onoj izreci da se ljudi ne mijenjaju, a osjećam da sam ja skoro svakim atomom svog bića promijenjena. Nabolje. Zaista se mijenjamo, samim svojim postojanjem. Nismo ista osoba kao jučer, jer to je po samoj definiciji života nemoguće.
Shvatila sam, “ne mijenja” se onaj ko ne želi da se mijenja, tj. on svako jutro po automatizmu ponavlja istu onu naučenu stvar od jučer, prenosi je u novi dan, i ponovo u slijedeći. Nije važno da li su to iste misli, ista jutarnja kafa, isti obrok, isti obrasci ponašanja. Naravno, ne trebamo ni mijenjati stvari koje nam služe i kojima smo zadovoljni.
Već u startu vidim da će ovo biti malo duži post, možda bih o priču o veganstvu mogla ostaviti za neki drugi put, ovdje ću se pokušati osvrnuti na promjene koje su nastajale u meni nakon što sam otkrila ovaj životni stil i kako su me dovele do trudnoće i poroda kakve sam željela. Jer, i ja sam na početku počela sa veganstvom iz isključivih sebičnih namjera, da poboljšam svoje zdravstveno stanje.
Ne mogu reći da ne volim životinje, ali zaista nisam razmišljala o njima na način da one nepošteno umiru zbog mene. Poslije biljne ishrane i eksperimentisanja, počela sam i vježbati, otkrila sam meditaciju i rad na sebi i to je bilo ono moje drugo otkriće.
To me dovelo do tema o povezujućem roditeljstvu. Onda sam nekim čudom, sada više ne znam ni kako, otkrila ecco-friendly i cruelty-free svijet, shvatila koliko mi ljudi svojim stilom života uništavamo svoj dom, planetu Zemlju. Gledala sam filmove koji pokazuju kroz šta sve životinje prolaze, i kako bivaju ubijene na kraju, to naprosto kada gledate osjećate da nije dobro.
I opet je to bilo povezano sa veganstvom. Jer je ishrana mesom glavni zagađivač Planete. O ubijanju ne trebam govoriti. Počela sam reciklirati, kupovati bio deterdžente, koristiti moderne platnene pelene i maramice, otkrila štetnost tih jednokratnih stvari, što me dovelo do najnovijeg otkrića minimalizma, što je koncept koji trenutno istražujem i kojem se radujem.
Ne, nisam ni blizu ista osoba od prije pet godina, od toga da dan ne započinjem šoljicom kafe, do toga da ne mislim više iste misli. Pogotovo se radujem stvarima do kojih će me život tek dovesti.
Kada smo planirali moju drugu trudnoću, naravno da sam odmah istražila svaki milimetar ove teme. Kada ste vegan, mislim da je nekako “teži” dio priče objasniti drugima da takav vid ishrane nema opasnosti po vaše zdravlje, upravo suprotno, nego što je teško ne jesti meso i životinjske proizvode. Znala sam da će sa trudnoćom izazov biti još veći.
I mada ja nisam imala sumnje da li je to ispravno ili ne, nivo moje energije je bio pokazatelj, jer nešto što je dobro za mene, dobro je i za bebu, ipak sam otišla kod nutricioniste na razgovor, koji mi je dobrodošao svaki put kao obrazloženje kad bi neko imao “posebne savjete”.
Parametri u mom tijelu u tom trenutku su bili odlični, što je pokazivalo da je dotadašnji sistem ishrane bio u redu, dobila sam potvrdu da pravilno izbalansirana vegan ishrana zadovoljava potrebe čovjeka u svim periodima života, uključujući i djetinjstvo, trudnoću i dojenje, što je i zvanični stav Svjetske zdravstvene organizacije, dobila sam primjer jelovnika izrađen na osnovu mojih potreba, te spisak namirnica čisto kao podsjetnik koje bi trebalo forsirati u trudnoći zbog povećanih potreba za željezom, kalcijem, proteinima. Od dodataka prehrani sam koristila Spirulinu algu, vitamin B12, te standardne vitamine koje piju trudnice.
Sam početak trudnoće je donio trudničke mučnine, koje su se kod mene manifestovale više kao slab apetit i odbojnost prema hrani, nisam povraćala ili imala žgaravice. Tako da sam tada jela koliko sam mogla, slušajući svoje tijelo. Kasnije se sve normalizovalo i moram reći da je cijela trudnoća prošla odlično, radila sam u 6. i 7. mjesecu trudnoće, vozarila u Sarajevo svakodnevno i na kraju obavila i kruženja u bolnici u sklopu specijalizacije u 8. i 9. mjesecu, zaključno sedam dana prije termina poroda. Krvni nalazi su sve vrijeme bili odlični.
Mislim da je mojoj dobroj kondiciji doprinijelo i vježbanje prije trudnoće, zaista nisam imala bolova u leđima, otečenih nogu, zatvora, poteškoća sa spavanjem, osim ustajanja u wc noću u zadnjem trimestru. Zapravo, misleći na svoju prvu nevegan trudnoću, koja je također bila divna, i kada sam imala sedam godina manje, nisam vjerovala da ću reći da mi je druga prošla još lakše. A zaista jeste. I zaista sam osjećala snagu svoga tijela.
Također, prešavši na vegan ishranu bila sam svjesnija da je potrebno jesti raznoliko i dovoljno dobre hrane, a ne jesti “za dvoje”, nisam se natrpavala ničim nezdravim, nisam jela slatkiše, grickalice, od čega beba nema koristi, samo štetu, tako da sam se i udebljala puno manje nego u prvoj trudnoći (u prvoj trudnoći sam dobila 20 kg, u drugoj 10 kg), što je doprinijelo boljoj pokretljivosti. A Isak je bio krupnija beba od Nidala.
Što se tiče vježbanja, u trudnoći sam prešla na yogu te vježbanje kod kuće na orbitreku, jer mi je stanardni fitnes trening bio preintenzivan. Sve u svemu, ponašala sam se “normalno”, uz male korekcije, slušajući svoje tijelo. Interesantno mi je i da zaista nisam imala neke onako hormonalne promjene raspoloženja, da planem bez razloga, budem tužna, neraspoložena ili plačljiva.
Najvažniji savjet koji bih mogla dati trudnicama bi bio bi taj da brinu za svoje mentalno zdravlje, jer novo biće raste u vama i bilo kakva negativna energija postaje sastavni dio tog majušnog, nerođenog stvorenja, jer vi ste jedno. I kada nešto nije po planu, upalite sebi meditaciju za trudnice i smirite se, sve čega se nećete sjećati za godinu, da ne kažem za mjesec, nije vrijedno!
Kada je došlo vrijeme za porod, nastojala sam se prije svega psihički pripremiti. Koliko god sam imala jedno lijepo iskustvo iza sebe, opet se nekako stvari zaborave, uvuče se crv straha, tako da sam se hrabrila čitajući pozitivna iskustva, gledajući na youtube pozitivne priče. Nikad ne dozvolite da vam pričaju loše priče o porodu. Uz sav taj moj životni stil koji je postao kroz vrijeme, nešto što je također rezoniralo sa mnom u tom momentu bio je potpuno prirodni porod. Zapravo, da je kod nas to zakonski regulisano, mislim da bi porod kod kuće bio moj idealni porod. U našoj državi, nažalost, takav porod možete organizovati sami, i poslije se mučiti oko papirologije. Ali to je druga priča.
Pošto je potpuno prirodni porod podrazumijevao porod bez epiziotomije, malo sam istraživala tu temu, i pronašla da masiranje uljima (ja sam koristila kantarion) svaki dan po 10 minuta utiče na elasticitet međice i smanjuje broj epiziotomija. S obzirom da mi je muž ginekolog, on je znao moje želje i odlučili smo da to ipak bude porod u bolnici sa što prirodnijim elementima, ukoliko to bude moguće. Svaki dan sam vizualizirala u svojoj glavi ono što želim da se desi.
Termin je već bio prošao, svi su bili već pomalo nestrpljivi, ali ja zaista nisam željela da se porod inducira na bilo koji način, jer sam znala da će sve ići puno lakše ako se mi ne budemo miješali u to. Jer, naša su ženska tijela stvorena za rađanje. I tako je i bilo, kada je došlo vrijeme, pripremne kontrakcije sam počela osjećati otprilike dva dana prije poroda, bile su prisutne, pratile me kroz dan, ali ništa posebno bolne. Kako se beba spuštala, tako sam i ja imala potrebu stalno ići na wc. Tako je bilo i taj dan kada ću se poroditi.
Bio je petak (porodila sam se petak na subotu, iza ponoći 00.12), odveli smo Nidala na trening, pokupovala sam još neke stvari i došli smo kući oko 21h. Nidal je legao spavati, nas dvoje smo gledali film, ja sam već počela osjećati malo jače bolove. Oko 22-23h kada sam osjetila da je to ipak to, da se bolovi pojačavaju, otišla sam se istuširati, i zapravo u momentu tih baš jakih kontrakcija dugo tuširanje toplom vodom mi je mnogo pomoglo, jer nekako opušta mišiće. Shvatila sam da oni porođaji u vodi, stvarno imaju smisla.
Kada sam izašla iz kade, muž me pregledao, rekao da sam već otvorena 7-8 cm i da je porod zapravo počeo. Brzo sam se spremila, moja mama je došla da ostane kući s Nidalom i mi smo se zaputili pravo u bolnicu. U autu su kontrakcije postale baš jake. Po dolasku u bolnicu odmah sam se raspremila i dok su mi uzimali podatke i mjere vodenjak je pukao, onako pljus, baš kao u filmovima. Nakon toga sam odmah otišla u rađaonu, nakon 5-6 kontrakcija i napinjanja rodio se divni dječačić Isak. Porodio ga je njegov tata. To mi je bilo toliko emotivno, zajedno smo bili tu, u iščekivanju rođenja sina.
Zapravo, nisam mogla vjerovati da je sve prošlo i da je prošlo sve tako dobro, i da je prošlo onako kako sam željela. Bez klizme, bez indukcije, lijekova, bez epiziotomije. Stavili su mi ga odmah na grudi kako sam željela, i pupčanik prerezali malo kasnije. Malo čedo je bilo sa mnom i nije se odvajao te prve sate nakon poroda. Nisam se zapravo mogla nagledati tog čuda od života. To je osjećaj koji sve majke znaju. To je momenat u kojem si najponosniji od svih momenata koje si doživio. To je neopisivo.
Kući smo otišli u nedjelju, sam oporavak je tekao super, naravno svi su me pazili i nisu, što kažu, dali kašiku da pomjerim, ali zaista sam se super osjećala od prvog dana. Isak je beba koja doji i tu apsolutno nema nikakvih problema, napreduje, zapravo sam i primijetila da nema nikakvih posebno grčeva koji bi trebali biti najintenzivniji sada oko 6. sedmice po rođenju. Da li je od ishrane ili je koincidencija, ja ne bih znala reći, nadamo se da će tako i ostati.
Nadam se da je ova, malo duža pričica bila korisna, trudnicama, vegan ženama koje razmišljaju o majčinstvu ili nekome kome se sviđa veganstvo. Ja nisam imala previše izvora na našem jeziku. A imala sam pitanja. Pratila sam žene sa raznih krajeva svijeta koje žive na ovaj način i dijele svoja iskustva. To je jedini motiv zašto pišem ovaj post.
Najteže je promijeniti uvjerenja i pobijediti sam sebe. Koja god tema da je u pitanju. Kada nešto istinski želite, znate da vam godi, budite istrajni i ne obazirite se na tuđe komentare. Ljudi najčešće govore iz neznanja, ne loše namjere. Ja sam probala oba sistema ishrane, standardnu i vegan ishranu i zaista mogu da uporedim. Najčešće će vam govoriti negativno oni koji nemaju oba iskustva.
