Kada smo se prvi put vjenčali, oboje smo bili premladi. On je trebao krenuti na master studije i brak se činio kao naredni logični korak u savršenom životu koji sam zamislila za sebe. Bili smo zajedno već dvije godine i poznajemo se od srednje škole. Šta je moglo poći po zlu?
Pa, BAŠ SVE je pošlo po zlu.
Nakon vjenčanja preselili smo se u San Dijego i bili smo dva sata udaljeni od naših porodica koji žive u Los Anđelesu. On je započeo sa studiranjem, a ja sam ze zaposlila kao vaspitačica u predškolskoj ustanovi. On je naveče često učio do kasno, nije mu išlo baš najbolje i stalno je bio zabrinut da će dobiti loše ocjene na ispitima.
Budući da je često bio odsutan, ja sam se počela osjećati sve usamljenije i počela sam trošiti naš novac koji smo dobili kao poklon za vjenčanje. Kupovala sam odjeću i cipele kako bih nekako popunila prazninu između onog što sam željela da brak bude i onoga što je stvarno bio. Kada je saznao za moje trošenje, bio je izvan sebe. To ga je navelo da me prevari.
Otišao je u Los Anđeles i spavao sa svojom bivšom djevojkom. To se nije dogodilo samo jednom, već se afera nastavila sve dok se naš brak nije raspao godinu dana kasnije.
Tokom te godine slutila sam šta se dešavalo, ali nisam imala nikakve dokaze. Nikada nisam tražila dokaze, već sam ga samo napustila nakon što mi je rekao da ne želi da idemo na terapiju za parove. Umjesto toga, tražio je da se rastanemo na neko vrijeme što mi se nije svidjelo zato što mi se činilo da će to potrajati predugo.
Spakovala sam sve svoje stvari i iselila, a da mu prehodno nisam rekla da ću to uraditi. Uzela sam dokumentaciju potrebnu za razvod i našla se sa njim u kafiću gdje smo obje potpisali sve što je trebalo.
Bilo je gotovo.
Četiri godine nisam uopše imala želju da se posvetim bilo čemu osim svom poslu i kućnom ljubimcu. Pokušala sam sa vezama, ali nije išlo. Često sam se uspavljivala sa alkoholom i suzama. U to vrijeme nisam imala dokaze da mi je muž bio nevjeran, tako da sam za krah našeg braka krivila isključivo sebe. Mrzila sam sebe, a sa njim se nisam čula godinama.
Jedne večeri sve mi je bilo previše i poslala sam mu poruku sa pitanjem koje me je progonilo sve od razvoda: “Da li si mi bio nevjeran?” Smatrala sam da nema razloga da bude neiskren, s obzirom koliko je vremena prošlo otkad smo se posljednji put čuli. Bila sam u pravu i on je priznao nevjeru. Dobila sam izvinjenje od njega.
Prošlo je još nekih šest mjeseci dok se nismo počeli neobavezno dopisivati, a jedne večeri me je pitao da odemo na večeru.
Sreli smo se u istom kafiću u kojem smo potpisali papire za razvod i nosili smo istu odjeću, samo što smo bili potpuno drugačije osobe. Zrelije, srećnije i spremnije na suočavanje sa promjenama. Mislim da je u velikoj mjeri tome doprinijela činjenica da smo odvojeno išli na terapiju i što smo jednostavno odrasli.
Bila sam veoma nepovjerljiva zbog potencijalnog obnavljanja veze koja se završila na tako ružan način. Nakon što smo po prvi put bili intimni nakon svog tog vremena rasplakala sam se u krevetu pored njega i rekla mu da me više nikada neće vidjeti ako me opet prevari. Trebalo mi je mnogo vremena da mu opet počnem vjerovati, ali na kraju jesam.
Bila sam na odbrani njegovog doktorata i nakon toga ponovo me je zaprosio. Pristala sam. Saznali smo da sam trudna te iste godine i vjenčali smo se uskoro. Imali smo vjenčanje u opštini u krugu najbližih ljudi. Bilo je toliko manje pritiska nego prvog puta.
Danas imamo dvoje djece i u srećnom smo braku već pet godina. On radi na lokalnom univerzitetu, a ja sam kod kuće sa našom djecom, priča ova žena za Scary Mommy.
Razumijem da naša priča nije klasična i znam da će biti osuda. Ali, u nekim slučajevima moguće je popraviti naizgled nepopravljive veze. Ponekad se vrijedi boriti za njih.
