Svim mojim bivšim momcima,
Ovo pismo je takođe oproštaj sa singl sobom. Brak je ozbiljna stvar; osjećam da bi bilo neodgovorno da formalno, detaljno ne stavim tačku na taj period svog života, piše Maggie Parker za New York Times.
Znala sam da će ovaj dan doći; prepoznala sam svog budućeg muža sa 12 godina. I već tada se zaljubila u njega. H., prvi put kad sam te vidjela, u šestom razredu, odlučila sam da ćemo se vjenčati. I kako je vrijeme prolazilo, bivala sam sve sigurnija u to. Nažalost, za melodramatičnu nezrelu mene, to tada nije bilo dovoljno. Pa sam, kada me tvoj najbolji drug, naljepši dječak u razredu, pozvao na sudar, pristala.
A., ti i ja smo proveli narednih šest mjeseci zajedno. Ti si mi bio prvi moamk, a prvi momci se pamte. Išli smo na satanke, kupovao si mi poklone, pisao pjesme, i govorio da me “voviš”. Žao mi je što sam raskinula preko mejla, mislila sam da mogu naći boljeg u srednjoj školi. Pogriješila sam, svakako.
Opet dolazi H.
Nismo se redovno viđali, ali samo sam bivala sigurnija da ćemo završiti u braku i, eto, sada, imamo sve vrijeme svijeta.
Obojica ste mi dali onu slatku i nevinu ljubav. Hvala ti, A., što si mi onda pred svima posvetio pjesmu; zbog čega sam se osjećala kao najposebnija djevojka u prostoriji; kada se samo sjetim toga, osjetim leptiriće u stomaku. Hvala ti, H., što si mi ulivao nadu sve ove godine, ali i zato što nisi bio spreman da se vežeš, te ostavio mjesta za nekog ko jeste – D.
D., prevario si me da ti slijepo vjerujem, i išao si dalje nego što sam bila spremna. Ne zaslužuješ da ti ovdje dam više mjesta.
Ali je onda J. znao gdje stavljam granicu. Naša je povezanost bila toliko jaka, da je malo bilo reći “Volim te.” Ali, na kraju sam morala da se izvučem iz te “udobne rupe” u koju sam se zavukla, i hvala ti što si me pustio.
Bilo je vrijeme da budem singl, zrela djevojka u Njujorku. Tu, pored kratkoročnih šema, treba izdvojiti jedino tebe – S. Nisi mi kupovao cvijeće, ni poklone, ni plaćao pića, ali si mi dao samopouzdanje. Naučio si me kako da uživam u seksu i kako da budem u zreloj vezi.
Naredni put kad sam se zaljubila, to je bilo u putovanja, i Izraelskog vojnika; B., dao si mi srceparajuću romansu, koju, mislim, svako treba da doživi jednom. Tad sam shvatila onu: “Bolje je voljeti, i izgubiti, nego ne voljeti nikako”.
Proveli smo 10 dana zajedno, a dvije godine pokušavajući biti opet zajedno. Tako ispunjavajuće i tako samo-destruktivno u isto vrijeme. Zatvorila sam to poglavlje nakon ponovnog kratkog susreta, kada sam te vidjela kako se, opet, ukrcavaš na avion i odlaziš. Ne želim više nikada da se tako osjećam. Napokon sam bila spremna za pravu vezu.
Svim mojim bivšim momcima, hvala vam, svima pojedinačno, što nam nije uspjelo. Jer me dovelo do poslednjeg momka:
– koji nije čekao određeno vrijeme da mi piše nakon prvog sastanka
– koji mi je nakon četiri mjeseca rekao da me voli i nije odustao od mene iako mu nisam isto odgovorila
– koji je budan po čitavo veče sa bolesnim psom, dok ja spavam
– koji nije mogao da dočeka da me zaprosi, ali čekao je da budem spremna
– sa kojim sam završila.
