Dugo se smatralo da je poznata pesma „Dimitrije, sine Mitre“ narodna pjesma. Međutim, skoro smo saznali da nije. Autor pjesme je Stana Avramović Karaminga iz Vranja.
A Stana je bila jako ugledna vranjanska pjevačica i uzor mnogim kasnije poznatim pjevačima.
Umrla je 1969. godine i na sahrani su, po njenoj želji, svirali ovu pjesmu. Cijelog života stihove je pomalo mijenjala pa je pjesma na kraju imala nekoliko verzija. Pred samu smrt je rekla prijateljima: „Sve nesam rekla, sve i neje za pesmu…“ i ispričala kako je nastalo ovo njeno djelo.
Pjesma je inspirisana pričom o Dimitriju, koji je bio njen brat po tetki, i Stani, po kojoj je ona kasnije dobila ime. Karamingin otac Toma je bio ujak Dimitriju. Za priču je saznala od majke koja joj je tek na samrti ispričala.
Dimitrije je oženio Stanu za koju se priča da je bila najljepša djevojka od Vranja do Niša. Mnogo su se voljeli, ali nisu mogli da imaju djece. Kako su godine prolazile porodica je polako počela da zanovijeta, pa bi, recimo, kada bi krenuli u crkvu nedjeljom svekrva Bosa govorila: „‘Ajde sine, ‘ajde pa i dete dovedi„.
[Ruby_related heading="Preporučeno" total=3 layout=6 offset=3]
Vremenom je i Dimitrije počeo da prebacuje ženi: „Badava, Stano, tvoja lepota, kad nisi rodila muško ili žensko. Svi se kunu u decu, a ja u tebe“.
Dimitrije je oženio Stanu za koju se priča da je bila najljepša djevojka od Vranja do Niša. Mnogo su se voljeli, ali nisu mogli da imaju djece.
Od nesreće koja je izjedala, Stana riješi da sebi prekrati muke i objesi se. Međutim, za to sazna ujak Toma i pokuša da joj pomogne tako što je posavjetuje da tajno zatrudni sa drugim čovjekom kako bi porodica ponovo bila sretna.
Tako i bude, Stana zatrudni u četrdesetoj godini sa drugim čovjekom. Polako se vraćala sreća u porodicu, svi su je pazili i čuvali od posla da bi iznijela trudnoću. Međutim, porođaj je bio težak i Stana umre. Dijete je preživjelo…
Sedam dana kasnije ujak Toma riješi da kaže istinu Dimitriju.
Vremenom je i Dimitrije počeo da prebacuje ženi: „Badava, Stano, tvoja lepota, kad nisi rodila muško ili žensko. Svi se kunu u decu, a ja u tebe“.
„Pre nego što odemo na Stanin grob, moram nešto da ti kažem. Izjedosmo Stanu, prvo tvoja majka, pa ti i onda ja“.
Dimitrije je bio zbunjen.
„Tako je. Tvoja majka, što je kinjila. Ti što si nerodan, a ja što sam je savetovao s koga da ide. Da znaš, dete nije tvoje.“
Dimitrije bi čvrst, pa odgovori ujaku: „Ako, ujko. Nema veze. Mi smo hteli dete da usvojimo, a ovo je bar moja Stana rodila“.
Tako i bude, Stana zatrudni u četrdesetoj godini sa drugim čovjekom. Polako se vraćala sreća u porodicu, svi su je pazili i čuvali od posla da bi iznijela trudnoću. Međutim, porođaj je bio težak i Stana umre. Dijete je preživjelo…
Sutradan, na grobu, pred rođacima dok su Stani davali prvu subotu, Dimitrije reče: „Ovde, pored moje Stane da me pokopate…“.
I prije nego šte je iko mogao da ga spriječi, izvadi pištolj i ubije se.
Tri dana nakon smrti Stane i Dimitrija, od tuge umre i njegova majka Bosa, malo kasnije i Toma.
Tako je Stana Karaminga izgubila oca. Za sjećanje, sastavila je kratku, ali kao planina veliku pjesmu o svojoj tetki i njenom sinu Dimitriju. Do svoje osme decenije je krila pozadinu pjesme jer govori o zloj sudbini porodice i o samoubistvu.
Tekst prenosimo sa milos.io.
Za kraj poslušajte…