“Doktore, kada da počnem uvoditi čvrstu hranu”, jedno je od najčešćih pitanja koje ljekari čuju od majki prilikom redovnih pregleda.
Jednom je doktor iskoristio priliku pa je majku šestoro djece upitao: “Kako znate kada djetetu početi davati čvrstu hranu?”
“Kada počne grabiti”, odgovorila je. “Čekam znakove da je dijete zainteresovano. Gledam kako me gleda dok jedem. Kada počne pogledom pratiti hranu od tanjira do mojih usta, vrijeme je za početak zabave s hranom.”
I upravo to je osnovno načelo za uvođenje čvrste hrane – djecu treba hraniti u skladu s razvojem vještina, a ne prema kalendaru ili satu.
Znate li zašto ne bi trebalo počinjati prije šestog mjeseca?
Djetetovi pokreti jezikom i vještina gutanja najbolji su pokazatelji kada treba početi. U prvim mjesecima života kod djece je izražen refleks guranja jezikom, kojim se jezik tjera napolje čim dotakne nešto djetetu strano. U dobi između četiri i šest mjeseci taj refleks slabi. Osim toga, prije navršenih šest mjeseci većina beba nema dovoljno dobro usklađene pokrete jezikom i gutanje, da bi mogle da jedu čvrstu hranu.
Postoji još jedan pokazatelj – zubi rijetko izbijaju prije navršenih šest mjeseci. To je jedan od najboljih prirodnih dokaza da dijete do šestog mjeseca treba sisati. Dojku ili flašicu.
Kada je u pitanju probavni trakt, prije šestog mjeseca djetetova nezrela crijeva nemaju potrebne enzime, a istraživanja pokazuju da uvođenje čvrste hrane prije šest mjeseci povećava rizik od alergija na hranu. Crijeva koja sazrijevaju luče bjelančevinu imunoglobin IgA, on djeluje poput zaštitnog laka koji premazuje crijeva i sprječava prolazak štetnih alergena. Zaštitini sloj u prvim mjesecima je vrlo tanak i punu učinkovitost postiže između šestog i sedmog mjeseca starosti. To je urođeni odbrambeni mehanizam.
Za dijete koje se hrani dojenjem potrebno je postepeno uvoditi krutu hranu kako ona ne bi zamijenila hranjivije majčino mlijeko. Kada dijete počne uspravno sjediti u stolici i dodirivati ili pokazivati hranu palcem i kažiprstom, tada je pravo vrijeme da počnete. Neka to bude hrana sa najmanje alergena, koja je i teksturom najbliža majčinom mlijeku. To mogu biti pasirane banane i rižine žitne pahuljice pomiješane sa mlijekom. Količinu povećavajte od prstohvata preko pola kašike do jedne, sve do 50 grama ili pola šoljice. Cilj hranjenja je upoznati dijete sa različitim ukusima, a ne natrpavati ga, pa obratite pažnju na to da imate mjeru.
Hranu biste trebali čuvati u nelomljivim plastičnim zdjelama, koje su otporne na udarce, jer usljed djetetovog otpora hranjenju ili vrpoljenju sve bi moglo da se prospe. Takve smo pronašli u Bojpromu, a ostale proizvode možete pronaći na njihovoj stranici.
Na samom početku dohrane ponudite: bananu, rižine pahljice, kruške ili umak od jabuka. Za ostale mjesece potražite tabelu uvođenja hrane, a najbolje savjete i tabele možete naći u grupi “Zdrava hrana za naše bebe”.
Najvažnije je da:
- svaku novu namirnicu uvodite zasebno
- svaku namirnicu uvodite po tri dana, jer se unutar tog perioda može javiti eventualna alergijska reakcija
- da to u početku budu male količine, kako bi dijete okusilo, a ne najelo se
Jedna od velikih zamki kod čvrste hrane jeste da roditelji često pribjegavaju “natrpavanju” djece žitnim pahuljicama prije spavanja kako bi dijete “bolje spavalo”. Osim što ta zabluda rijetko daje rezultate, može izazvati poteškoće s kontrolom apetita u ranoj dobi i, moguće je, kasnije doprinijeti pretjeranom debljanju djeteta. Istraživanja su pokazala da ni dijete koje se najede žitnih pahuljica prije spavanja, a ni ono koje se ne prejede prije spavanja – ne spava cijelu noć.
Kada je vrijeme za samostalno hranjenje?
Oko šestog mjeseca života beba počinje razvijati uzbudljive vještine koje će, kad se usavrše, mnogo olakšati hranjenje:
- sposobnost sjedenja u visokoj stolici ili u krilu
- sposobnost da samo dohvati hranu ispred sebe
Postoje slučajevi da djeca jednostavno ne vole da im hrana prilazi i odbijaju čvrstu hranu sve dok ne shvatite da oni žele da probaju sami.
Zato, malo propasirane banane stavite na sto ili na dasku na visokom stolu, djetetu na dohvat. Vidjećete da će dijete uhvatiti taj zanimljivi materijal i pomalo ga prinijeti ustima. U dobi od devet do deset mjeseci će palcem i kažiprstom hvatati komadiće hrane. Na početku će više puta promašiti usta tako da će mu dosta hrane završiti na obrazima ili na podu. Kako je rekla jedna majka: “Naš se pod zdravije hrani od našeg djeteta.”
Pomoći će vam ako se sjetite da u ovoj dobi čvrsta hrana djetetu nije potrebna – hranjenje je još uvijek istraživanje.
Nikada, nikada nemojte da se ljutite na dijete zbog nereda ili želje da učestvuje u akciji. Možete mu malo pomoći, pa mu nježno slobodnom rukom pridržati obje ruke dok mu skrećete pažnju i navodite ga da kašika završi u ustima.
Prilikom pripreme domaće hrane za bebe obratite pažnju da je razdijelite na male porcije i pustite da se ohladi prije nego je pohranite u zamrzivač.
S vremenom ćete i sa dojke i flašice preći na čašu. Obratite pažnju da čaša bude jednostavna za rukovanje i u početku je držite vi, dok dijete ne nauči rukovati njome. Ponudite mu dječju čašu sa poklopcem i malim grlićem. Neka čaša ima široko dno kako bi bila stabilnija. Pri svakom hranjenju u čašu stavite malo adaptiranog mlijeka ili voćnog soka. Kada nauči piti iz čaše ponudite mu razrijeđeni voćni sok, što je u većini slučajeva u dobi od devet mjeseci.
Nakon napunjenih godinu dana omogućite mu učestvovanje u porodičnim obrocima, gdje će konzumirati rezanu hranu i pire, samostalno se hraneći priborom za jelo. Nakon godinu i po počnite ga u potpunosti odvikavati od flašice i učite ga da koristi kašiku i viljušku. Međutim, nemojte zaboraviti da ništa od navedenog ne mora biti pravilo, ako vaše dijete ima drugačiju brzinu razvoja, prehrambene navike ili preferencije.
Osluškujte, pratite njegov rad tijela. Prilagodite se i učite od njega, jer vam svakodnevno poručuje nešto. Onda kada bude vrijeme za krutu hranu, znaćete, jer će svim pokretima ukazati na to.
Nemojte ga prisiljavati i požurivati, jer su druge mame rekle kada treba da se počne.
Budite roditelj svom djetetu, koje u potpunosti ima pravo na svoj način i ritam razvoja. Prije ili kasnije tražiće hranu, kao i sve drugo što mu treba.
Samo ga pažljivo pratite.
I možda najvažnija stvar – nikada nemojte dijete hraniti na silu, jer tako možete izazvati razvoj dugoročnih loših prehrambenih navika i stavova. Vaša uloga je da odaberete namirnice visoke hranjive vrijednosti, dobro ih pripremite i kreativno poslužite prilagođavajući ih djetetovim željama i sposobnostima. Djetetova uloga je da svaki put pojede onoliko koliko želi, prema potrebama, raspoloženju, sposobnostima i želji.
Izvor: Njega djeteta, Dr. William i Martha Sears
