Jedna od pokretačica inicijative Time's Up kazala je kako je iskusila “seksualni terorizam“ odmah nakon svog filmskog debija. Portman se i danas danas sjeća ponosa i uzbuđenja kada je njeno prvo ostvarenje izašlo, ali i činjenice da lijepo raspoloženje nije dugo trajalo.
“Uzbuđeno sam otvorila prvo pismo koje sam ikada dobila od nekog fana, samo da bih u njemu pročitala fantaziju jednog muškarca o tome kako me siluje“, otkrila je ona, “u lokalnoj radijskoj emisiji je započeto odbrojavanje do mog 18. rođendana, što je bio eufemizam za dan kada će se sa mnom moći legalno spavati, a kritičari su u svojim recenzijama diskutovali o mojim nabubrelim grudima.“
Ovo iskustvo je bitno uticalo na način kako se predstavljala u javnosti, jer se od tada trudila da ograniči načine na koje je drugi mogu objektivizovati.
“Vrlo brzo sam shvatila, još kao 13-godišnjakinja, da se neću osjećati bezbjednom ako želim da izrazim svoju seksualnost“, objasnila je Portman, “i da će se muškarci smatrati ovlaštenima da diskutuju o mom tijelu i objektivizuju ga na moju veliku nelagodu. Stoga, brzo sam prilagodila svoje ponašanje. Odbijala sam bilo koju ulogu koja je imala makar i scenu poljupca i o svom izboru namjerno govorila u intervjuima. Naglašavala sam koliko sam knjiški tip i koliko sam ozbiljna. Njegovala sam elegantan način odijevanja.“
Oskarovka je zaključila da je jedino tako mogla da bude zaštićena i poštovana.
“U suštini, izgradila sam reputaciju čistunice, konzervativne, štreberke, ozbiljne, sve u pokušaju da osjećam kako je moje tijelo bezbjedno i da se moj glas sluša“, rekla je ona, zagovarajući promjene koje će omogućiti ženama u filmskoj industriji da budu slobodnije, ravnopravnije i bolje zaštićene.
Portman je rođena u Jerusalimu 1981. godine i jedna je od najuspješnijih glumica svoje generacije. Tri puta je nominovana za nagradu Oskar, a ovo priznanje je i dobila 2010. godine, za ulogu u filmu “Crni labud“ (“Black Swan“). U međuvremenu, diplomirala je psihologiju na prestižnom univerzitetu Harvard.
U 2018. godini ćemo je gledati u dva filma – “Annihilation“ i “The Death and Life of John F. Donovan“ – a oba se iz očiglednih razloga smatraju potencijalno velikim ostvarenjima.
