Mnogi u društvu osjećaju odbojnost prema ovim lutkama, koje uglavnom liče na otvoreno seksualizovane verzije žene. Zakonodavci su apelovali da se zabrane neke vrste lutaka (kao što su one koje liče na djecu), dok drugi u akademskim krugovima izjednačavaju seks sa lutkom sa seksualnim napadom na žive žene.
U korijenu ovih kontroverzi je implicitna (i često eksplicitna) pretpostavka da vlasništvo nad lutkama za seks doprinosi povećanju negativnih društvenih stavova prema ženama i riziku od seksualnih delikvenata među vlasnicima lutaka. Međutim, tek treba da otkrijemo šta istraživanja kažu na ovu temu.
Prema novom istraživanju objavljenom u The Journal of Sex mogli biste se iznenaditi koliko su zapravo prosječni muškarci koji posjeduju seksualne lutke. U ovom istraživanju su upoređene grupe muškaraca sa i bez lutki za seks na osnovu niza mjera, uključujući osobine ličnosti, emocionalno funkcionisanje, stilove privrženosti i sklonosti ka seksualnoj agresiji.
Rezultati su bili zanimljivi. Sve u svemu, bilo je vrlo malo razlika između vlasnika lutaka i onih koji nisu posjedovali lutku. Za razliku od društvenih stereotipa i vjerovanja o vlasništvu lutke, oni koji su posjedovali lutku imali su niže rezultate na dimenziji sklonost ka seksualnoj agresiji.
To znači da je, u prosjeku, bila manja vjerovatnoća da će izraziti seksualno uzbuđenje ili očekivano uživanje dok čitaju hipotetičke scenarije seksualnog zločina.
Vlasnici lutaka, međutim, češće vide žene kao nerazumljive, svijet kao opasan i imaju niže seksualno poštovanje. Takođe su imali opsesivnije i emocionalno stabilnije stilove ličnosti. Moguće da ovi klasteri osobina djeluju na neki funkcionalan način, pri čemu opsesivno kontrolisanje okoline pomaže u održavanju osjećanja emocionalne stabilnosti.
Slična interakcija bi mogla biti u vezi sa vjerovanjima da su žene nerazumljive i da je svijet opasan, posebno u kontekstu kada su njihova prethodna iskustva sa ovim loša.
Odnosno, moguće je da istorija loših odnosa dovodi do toga da vlasnici lutaka ne razumiju žensku psihologiju što dovodi do uvjerenja da su žene suštinski nespoznatljive i da su vjerovatno preteće.
Ipak, istraživanje ove vrste dovodi u pitanje društvenu mudrost o atipičnim seksualnim praksama i efektima članaka o stavovima i ponašanjima vlasnika seksualnih lutaka. Ostaje moguće da lutke mogu igrati važnu ulogu u kontekstu liječenja mentalnog zdravlja i seksualne disfunkcije, kao i u radu koji je osmišljen da spriječi seksualno zlostavljanje.
Ovo je uzbudljiva istraživačka oblast koja će se sigurno dalje razvijati u narednim mjesecima i godinama.
