Da je film ove rediteljice vrijedan pažnje, pokazuje činjenica da je imao nekoliko nominacija i jednu osvojenu nagradu na Festivalu u Kanu, a Wells je i dobitnica CineVision nagrade na Minhenskom festivalu kojem je sada pridružena i Specijalna nagrada sa ovogodišnjeg SFF-a.
Glavne uloge u ovom filmskom ostvarenju igraju Paul Mescal, Frankie Corio i Celia Rowlson-Hall, a radnja se vrti oko Sofie (Rowlson-Hall), koja se prisjeća odmora koji je provela sa ocem Calumom (Mescal) prije dvije decenije kada je imala samo jedanaest godina. Odmor pun zajedničke radosti i vlastite melanholije donosi uspomene, stvarne i izmaštane, koje popunjavaju praznine u snimcima mini kamere dok Sophie u glavi pokušava pomiriti ono što je znala o svome ocu s onim što joj o njemu nije bilo poznato.
O svom filmu Aftersun, kako je on nastao i po čemu se razlikuje od prethodnih filmova koje je snimila, Charlotte Wells kaže:
„Aftersun govori o mladom ocu i njegovoj jedanaestogodišnjoj kćeri dok tokom 1990-tih godina provode rijetko vrijeme zajedno u ljetovalištu, a ispričano je nenametljivo kroz gledište djevojčice kao odrasle osobe dvadesetak godina kasnije. To je film o ljubavi i tuzi, odrastanju i nepoznavanju onoga što roditelji proživljavaju unutar sebe.
Ovaj film ima zajedničku crtu sa svim mojim kratkim filmovima, ali kao moj prvi igrani film je kreativniji i tehnički ambiciozniji. Ipak, u tim filmovima mogu prepoznati mnoge narative i zanatske elemente koji su me privukli u ranoj fazi i koji sam mogla dalje da preradim i istražim u stvaranju fima Aftersun.“
Šta za ovu mladu škotsku rediteljicu koja radi i stvara u New Yorku znači ova nagrada, te koji je segment, po njenom mišljenju, potaknuo stručni žiri da film nagradi u kategoriji podrške rodnoj ravnopravnosti, Charlotte navodi:
„Mislim da film izražava Sophien doživljaj svijeta u vrlo specifičnoj tački – prelomnoj tački između djetinjstva i mladosti. Tačka u kojoj postajemo svjesni svijeta izvan našeg vlastitog, odraslih kao ljudi s manama i njihovom seksualnošću.
U tom uzrastu postoji prava radoznalost, želja za nečim što još ne znamo, što još ne možemo artikulisati, ali postepeno vidimo da naš periferni vid polako dolazi u fokus. Sofie posjeduje snagu, odlučnost, ali i ranjivost koja joj se prikrada kao mladoj djevojci koja stupa u svijet.“
O tome da li se Charlotte Wells kroz svoj dosadašnji rad ikada susrela sa nejednakim mogućnostima ili predrasudama vezanim za pol i može li filmska industrija stvoriti bolje mogućnosti u smislu rodne ravnopravnosti i inkluzije, ona kaže:
„Bilo je trenutaka kada sam se osjećala potcijenjenom ili nesposobnom zbog svog pola. Na primjer, pitanja su znala biti upućena muškim saradnicima, iako sam ja ta koja je donosilac odluka. Ali generalno govoreći, bila sam izuzetno srećna što sam našla podršku u učiteljima i mentorima u industriji od kojih su mnoge upravo žene koje proaktivno rade da pomognu drugim ženama kako bi postigle više.
To je nešto na čemu sam posebno zahvalna jer znam da mnoge od tih žena nisu dobile prilike koje su zaslužile i da su se mnogo puta borile protiv predrasuda na osnovu svog pola kako bi postigle ono što žele. Isticanje ženskih filmskih stvaralaca i podrška filmskim stvaraocima i ambicioznim filmašima u ranoj fazi rada je važno za izjednačavanje prilika, kao i prestanak nagrađivanja onih čije ponašanje održava bilo koju vrstu predrasuda u industriji”.
Mastercard je zajedno sa Sarajevo Film Festivalom prošle godine ustanovio Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti jer je za kompaniju Mastercard rodna ravnopravnost imperativ na putu ka izgradnji prosperitetnih i inkluzivnih ekonomija.
Mastercard je svesrdno opredijeljen da podrži put do rodne ravnoteže sa svim svojim resursima i tehnologijom jer inkluzivniji svijet je ujedno i ravnopravniji svijet. Nijedno društvo niti ekonomija nikada ne može zaista dostići svoj puni potencijal niti prosperitet ako ne aktivira doprinose svih svojih građana, stoga su za Mastercard inkluzija, jednake prilike i osnaživanje globalni prioriteti u naporima ka dostizanju rodne ravnopravnosti.
Tokom ovogodišnjeg Festivala, u okviru CineLinkTalks Industry Days održan je i panel na temu „Ženska solidarnost u filmskoj industriji: Kako do nje?“ na kojem su učestvovale rediteljice Teona Mitevska (Sjeverna Makedonija), Marta Popivoda (Srbija), producentica Anamaria Antoci (Rumunija) i casting direktorica Timka Graho (BiH).
Razgovor je moderirala Amra Bakšić Čamo, producentica i voditeljica CineLinka.