Rođena 14. marta 1930. godine na splitskoj Matejuški, u svom domu u Veneciji preminula je Jagoda Buić Wuttke, majstorica tapiserije, vrhunska kostimografkinja, jedna od najvećih umjetnica s ovih prostora, koja je izlagala u brojnim muzejima diljem svijeta.
– Split je za volit, ali nije za živit. Moj otac i moj pradjed bili su gradonačelnici Splita. Taj grad gledam kao jednu neizmjerno urbanu vrijednost – od Dioklecijanove vikendice pa dalje. Split je bio grad otpora i izuzetnog duha.
A onda je zaboravio na svoje imperijalno, gradsko, težačko dostojanstvo – kazala je Jagoda o svom rodnom gradu u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju prije nekoliko godina.
Više puta je bila predložena za Nagradu Grada Splita, nikad je, nažalost, nije dobila, ali barem njena Ruža vjetrova još uvijek krasi obalu ispred Banovine.
Magnetska snaga
– Volila je Split, bila je pravo splitsko, borbeno dite. Imala je magnetsku snagu i izgledom i impresivnim stvaralaštvom – kazao nam je o Jagodi Buić naš legendarni fotoreporter Feđa Klarić.
U Feđinoj prvoj izložbi 80-ih godina prošlog stoljeća, “Face s Pjace”, i Jagoda je bila među njima.
Puno je toga proživjela i prošla u životu i karijeri, posjedovala je vile u Dubrovniku i Provansi, stan u Parizu i palaču u Veneciji u kojoj je provela posljednje dane života.
Ljubav svog života upoznala je u Washingtonu 1981. godine dok je pripremala izložbu. S Hansom Wuttkeom, bankarom i velikim ljubiteljem umjetnosti, koji je bio podpredsjednik Svjetske banke, upoznao ju je diplomat Budimir Lončar.
Zaprosio je nakon dva mjeseca
Počeli su se družiti, pokazalo se da je Wuttke izrazito pametan i pažljiv. Nakon dva mjeseca on je nazvao Lončara i rekao mu da se želi oženiti Jagodom, a kad mu je ovaj rekao “kad ne bih imao svoju Janu, odmah bih oženio Jagodu”, nije još dugo čekao, nakon tri mjeseca poznanstva zaprosio je slavnu umjetnicu.
I ona je tražila Lončarovo mišljenje, s duboko ukorijenjenom mržnjom prema nacistima i fašistima, željela je znati je li Hans možda bio član nacističke stranke ili Hitlerjugenda u mladosti, o tome je ovisilo hoće li se udati za njega, preko toga ne bi mogla prijeći.
Kad joj je Lončar kazao da, prema njegovim saznanjima, Wuttke nikad nije bio član nijedne nacističke organizacije, Jagoda se udala za Hansa.
Jednom ju je pitao znaš li zašto ja tebe volim, ispričala je kasnije Jagoda. Očekivala je da će reći zato jer je pametna, lijepa, talentirana, seksi, dobro pjeva, kuha… No, rekao je – zato što imaš dobro srce. U tom je trenutku bila razočarana, ali s vremenom joj je taj odgovor postajao sve dragocjeniji.
Jagodi je to bio drugi brak, sasvim različit od prvoga s inženjerom Nikom Bonettijem. Bila je to mladenačka ljubav na prvi pogled, puna ideala, smijeha i radosti, a zbog toga je udarac i razočaranje zbog razvoda bio još veći.
Bonetti je bio pogreška
– Pet godina smo hodali, pet bili u braku, dvije godine sam za njim plakala. Previše vremena za takav rezultat. To nije bila velika ljubav nego moja velika pogreška – kazala je jednom prilikom Jagoda Buić.
S drugim suprugom Hansom dva je desetljeća uživala i putovala svijetom, ali je on prerano preminuo. Zatvorila se u vilu u Veneciji u koju su se zjaedno zaljubili i kupili, a normalnom se životu vratila kad ju je Rade Šerbedžija pozvao da napravi kostime za predstavu “Kralj Lear”.
Preuzeto sa: slobodnadalmacija.hr
