Imam ja tako običaj da priupitam svog oca koga on to voli najviše na svijetu. Najmlađa sam i svjesna draži te pozicije. Uvijek iskamčim to „pa tebe, logično“ na šta starija sestra koluta očima.
Kakve to sad veze ima s bilo kime i bilo čime? Evo, saću.
Moj otac je, onomad, u doba onomadne Jugoslavije, radio kao inspektor uvoza poljoprivrednih namirnica, a onda poslije rata, ostade mu titula ratnog-vojnog invalida. Iako se činjenično nalazi na prelazu između prvog i drugog stepena invaliditeta, država je hrabronosno odlučila da preuzme pola krivice na sebe te ga postavi u osmu kategoriju, a za ostatak krivice, biće da su krive nekojakve nebeske sile.
Kakve to sad veze ima s bilo kime i bilo čime? Evo, saću.
Tata je u nešto manje od šest decenija života mnogo toga valjanog učinio. Kažu da je prije bolesti bio dežurni krivac za lavinu osmijeha u društvu. I sad mu dobro ide da nas nasmije. Završio je fakultet u roku sa hvale vrijednim prosjekom i ubrzo potom pronaša0, tada respektabilno, radno mjesto. U slobodno vrijeme je crtao i slikao, time šarmirajući mnoge Sarajke. Baka kaže da je od prvog dana bio dobro dijete, rođaci vele da je bio pravi čovjek, gromada od ljudstva, a ni radne kolege nisu imale zamjerke.
Kakve to sad veze ima sa bilo kime i bilo čime? Evo, saću.
Prije dvadeset i šest godina, tata upoznaje mamu. Dolazi ova starija pa onda ja. Ta-da! Ide rat, belaj je, a nekoliko godina poslije neko gore tati režira obilaske bolnica i hodanje po ivici života. Ni ovi dolje mu ne pomažu ako ćemo pravo. I sad, desi se prije nešto više od godinu dana da tata leži u komi, a mama ti kao njemu objašnjava zašto bi trebalo da živi.
„Bobane, slušaj me. Nećeš ti nigdje. Ima da se boriš za Jocu i Jecu. I za mene. Šta ćemo mi bez tebe?“
Tata se probudio. Vratio se tamo gdje je mjesto – kraj nas.
Kakve to sad ima veze sa bilo čime? Evo, saću.
Tata je mnogo toga valjanog u nešto manje od šest decenija života učinio, ali razlog za buđenje iz kome, ne jednom nego dvaput, nije bilo ništa do porodice koju je zajedno sa mojom majkom stvorio. Ništa, al’ baš ništa. Samo mi, njegova djeca i njegova žena.
E sad, da te pitam, da li si ikad čuo da se muškarac ostvario u ulozi oca?
Nisi? Normalno da nisi, jer se vazdan žena ostvaruje u ulozi majke, a on…
Njemu to dođe kao nešto sa strane. Tako barem neka društvena norma nalaže.
A vidiš, moj tata se ostvario baš sa titulom. Ne, lažem te, moj otac je opstao baš zbog tog zvanja, tog imanja, tog stanja. Taj jedan muškarac je preživio, jer je nekome njegovo očinstvo bilo potrebno k'o komad hljeba. Razmisli o tome sljedeći put kada kažeš da se ona ostvarila u ulozi roditeljke, a on na poziciji hranitelja i branitelja.
Eto, sad.
