Kada je Nancy Ballard (66) prvi put vidjela sobu u kojoj su ležali ljudi oboljeli od raka, srce ju je zaboljelo. Zidovi su bili žućkastosmeđe boje i potpuno prazni, sa njih je tužno otpadao malter, a vidjelo se i gdje su nekada visile umjetničke slike. Nancy nije mogla ni da zamisli kako bi neko mogao i pomisliti na to da će ozdraviti ako leži u takvoj sobi.
Nancy je došla na pregled kod doktora opšte prakse Stephena Hufforda i u čekaonici je medicinska sestra prokomentarisala koliko je divna umjetnička sliku koja je držala u rukama. Tu sliku je Nancy planirala odnijeti klijentu poslije pregleda kod doktora, ali su je riječi medicinske sestre zaustavile.
“Bilo bi divno kada bismo imali takva umjetnička djela u sobama gdje se prima hemoterapija”, rekla je medicinska sestra. Nancy se dotad nikad nije susretala sa oboljelima od raka i nije ni znala da takve sobe postoje. Zbog toga je zamolila medicinsku sestru da je odvede da vidi kako one izgledaju. Od tog trenutka je znala da će njena misija u životu biti da uljepša te prostorije.
Kada se vratila kući kontaktirala je 20 lokalnih dizajnera enterijera za koje je mislila da će biti dobri za projekat. Jedna od rečenica u njenom mailu je glasila: “Vi me ne poznajete, ja nemam nikakvu neprofitnu organizaciju, ali srce me je zaboljelo kada sam vidjela te sobe”. Zamolila je dizajnere da doniraju svoje vrijeme, ekpertizu, volontere i novac da se te sobe urede. Šest dizajnerki joj je odmah odgovorilo i ispostavilo se da je na živote svake od njih rak na neki način uticao. One su bile u tim sobama i zahvalile su se Nancy na prilici da nešto po tom pitanju promijene.
U narednih godinu i po dana renovirane su sobe na klinici “Hufford & Knopf” gdje je Nancy išla kod doktora. Nancy je znala da je i doktor Hufford bolovao od raka pankreasa i da ne bi mogao sam implementirati ovakav projekat. Samo mjesec dana nakon što su sobe preuređene doktor Hufford je preminuo. Nancy i dan danas pamti koliko je on cijenio to što su dizajnerke učinile za sve oboljele od raka. Vjerovao je da je svim pacijentima zbog toga bilo bolje, pa čak je naglašavao da mu je i njegov sopstveni glas drugačije zvučao u tim sobama, te da se mogao bolje povezati sa bolesnicima.
Pacijenti su uskoro počeli da traže određene sobe, kao naprimjer onu sa šarenim ribicama ili sa naslikanom Venecijom na zidu. Zbog toga je projekat proširen. Od renoviranja klinike “Hufford & Knopf” Nancy je radila na još 20 projekata. U svakom od njih uređeno je više soba, a u pojedinim slučajevima preuređeni su i kompletni odjeli. Nancy i njen tim su renovirali čitav dječiji odjel u bolnici u San Franciscu i dvjema klinikama u San Salvadoru, El Salvadoru. U tim sobama godišnje boravi oko pola miliona bolesnika. Kako sama Nancy kaže, svaka osoba zaslužuje da ima prostor koji će je inspirisati, uliti joj nadu i lijepo izgledati.
Cijela ova priča je dobila još ozbiljniju notu zato što je Nancy registrovala neprofitnu organizaciju “Rooms That Rock 4 Chemo”. Sarađuje sa malim timom dizajnera iz San Francisca, a takođe angažuje i lokalne dizajnere. Oni tada odlaze na sastanke sa bolničkim osobljem i razmatraju opcije uređenja bolesničkih soba. Najčešće se odlučuju za motive prirode i jeseni. Medicinske sestre su prve koje požele da učestvuju u preuređenju bolesničkih soba.
“One znaju da će se pacijentima svidjeti promjena zato što su te žene anđeli koje su uz njih svakog dana”, priča Nancy i dodaje da, kada preurede bolničku sobu, ona i njen tim uvijek srede i prostoriju u kojoj borave medicinske sestre.
Koliko je ovaj projekat važan govori i reakcija žene koja se treći put bori sa rakom. Kada je vidjela šta su Nancy i njen tim uradili odlučno je rekla da će ovog puta pobijediti rak. I to je svima koji rade na ovom projektu najveća nagrada.
Izvor: Reader’s Digest
