Ipak, ona nije bila tužna samo zbog toga što je njenog supruga, koji je umro 2015. u 65 godini, zadesilo tako teško oboljenje, već i stoga što nije, a mogla je, 12 godina ranije da prepozna da se s njim nešto dešava. Naime, Joy ima sposobnost, utvrđeno je kasnije, da namiriše Parkinsonovu bolest, ali ona u prvi mah nije uspjela da poveže signale koji su na to upućivali.
“Oduvijek sam mogla namirisati stvari koje drugi nisu primjećivali”, kaže Joy, koja je tek kasnije povezala “neobičan miris” s Parkinsonovom bolešću.
U prvi mah je sve češće kod supruga, inače anesteziologa, primjećivala, kako kaže, “drvenast, mošusan miris”. Kada bi nakon dugih smjena došao kući, Joy, bivša medicinska sestra, bi primijetila da čudno miriši. Mislila je da je riječ o znoju i počela da mu prigovara da se ne tušira dovoljno često, ali i da ne pere zube.
“On sam nije primjećivao nikakvu promjenu u mirisu svog tijela i ubjeđivao me je da redovno održava higijenu”, prisjetila se Joy u razgovoru za britanski “Telegraph”.
U to vrijeme je primijetila još jednu čudnu promjenu – njen suprug je, kako kaže, imao nagle promjene raspoloženja, odnosno užasne nalete bijesa.
“Mi se zabavljamo od 16. godine, a sada je odjednom postajao drugi čovjek. Nekoliko godina prije nego što smo dobili dijagnozu, imao je užasne promjene raspoloženja da ponekad nisam znala šta mogu očekivati da će uraditi”, ispričala je Joy.
A onda je, šest godina kasnije, Les otišao na skener mozga i rečeno mu je da ima ili Parkinsonovu bolest ili tumor. Ispostavilo se da je ono prvo. Pet godina kasnije, sve lošije se kretao i nije mogao da spava. Bivši igrač vaterpola u reprezentaciji Škotske više nije mogao ni da se okupa.
“Postao je druga osoba. To je bilo strašno gledati”, ispričala je Joy, koja sad ima 67 godina.
Sedamnaest godina nakon zvanične dijagnoze, Joy još uvijek nije shvatala vezu između mirisa koje je osjećala i oboljenja, sve dok nije prisustvovala predavanju na temu Parkinsonove bolesti, kada je spoznala da je sve simptome prepoznavala, samo nije umjela da ih poveže sa bolešću. Naročito je bilo značajno to što je osjećala miris bolesti.
Kada je to rekla doktoru Tilou Kunathu, koji je držao predavanje, on joj je dao 12 majica da ih pomiriše. Šest su nosili ljudi koji boluju od Parkinsona, ostali su bili zdravi. Pogodila je sve osim jedne, ali je osam mjeseci kasnije muškarcu koji ju je nosio takođe dijagnostikovana ova bolest.
Naučnici su zahvaljujući Joy otkrili da Parkinsonova bolest izaziva blage promjene u prirodnim uljima u koži, na čemu se danas bazira mogućnost rane dijagnoze te hronične bolesti. Nakon nje, u Americi je identifikovano nekoliko ljudi sa takođe visokospecijalizovanim čulom mirisa, iako niko od njih nema tako razvijenu sposobnost kao Joy.
Iako još uvijek nije u potpunosti otkriveno zašto se kod oboljelih od Parkinsona promijeni miris tijela, Joy vjeruje da će njen rad s medicinskim stručnjacima dati značajne rezultate.
