Nakon sveg tog posla, sklone su da prihvate mrvice pažnje i naklonosti, da pristanu na loš tretman u odnosu, bez obzira na ono što zaslužuju, makar samo zato što se toliko trude.
Žene daju i daju – i ne očekuju mnogo zauzvrat. A izgleda i da ne dobijaju mnogo i da se vrlo često zadovoljavaju minimalnim, a ponekad je jedini standard koji partner ispunjava to da postoji u njihovom životom.
Imaju nekog, nisu same. I to bi trebalo da bude potvrda svih naših vrednosti i napora. Međutim, pristajanje na loš tretman je devalvacija i unižavanje svih naših vrednosti i napora.
View this post on Instagram
Zašto to radimo? Zašto zaboravljamo na sebe, svoje potrebe i zahteve i pristajemo na bilo šta, samo da bismo bile „voljene“? I da, ta ljubav je pod navodnicima i pod znakom pitanja, jer kakva je to ljubav, ako se izražava kroz loš tretman, neodgovornost, nepoštovanje, sebičnost, iskorišćavanje, emotivnu distanciranost, neverstvo?
[Ruby_related heading="Preporučeno" total=3 layout=6 offset=3]
Kako dospevamo dotle da prihvatamo bilo šta to nam se ponudi, bilo kog, ko hoće da bude sa nama? Kako završimo u neispunjavajućim i nezdravim odnosima, tolerišući loš tretman, ili ga u potpunosti ignorišući, potiskujući nezadovoljstvo, žrtvujući se?
Stručnjaci za odnose beleže dosledne odgovore na ova pitanja. Jednostavno rečeno, prihvatamo mrvice i tolerišemo loš tretman iz straha.
A taj strah se manifestuje na mnogo načina – strah od toga da ne ostanemo same, strah da nećemo pronaći nikog boljeg, strah od nepoznatog, strah od osude društva ako se ne udamo i ne zasnujemo porodicu, strah od stalnog započinjanja iznova…
Raskid odnosa doživljavamo kao neuspeh, čak i onda kada je loš tretman kulminirao toliko da više nismo mogle da ga ignorišemo i kada smo dovedene do toga da izaberemo spasavanje sopstvenog života – da se više uplašimo za sebe, nego što se plašimo svega ostalog.
Ostajemo u vezi dokle god ne doživimo tu vrstu straha (da ćemo se razboleti i umreti, ako ostanemo u praznom i besmislenom odnosu, ili da će nas partner povrediti i životno ugroziti) i iz dana u dan pristajemo na loš tretman, gradeći svoj način života u toksičnoj atmosferi svojih strahova.
A kada raskinemo, uvek se pitam da li smo uradile sve što smo mogle da održimo odnos, kao da je to bio samo naš posao i naša odgovornost (pored svega ostalog što činimo), doživljavamo trenutke kajanja i razmišljamo o tome da li bismo mogle da obnovimo taj odnos i da nekako popravimo stvari.
View this post on Instagram
Živimo u svetu punom parova i to je standard koji ne preispitujemo i bezuslovno želimo da ga dosegnemo. Ako dođe do raskida ili razvoda, ostajemo sami, verujući da smo na dnu, i da je to nešto najgore što nam se do sada desilo. Teško nam je da uvidimo i prihvatimo prednosti samoće, mada se one često promovišu u savremenom svetu.
Teško nam je da shvatimo da smo u samoći na dobrom mestu, u poziciji da napravimo promene i preokrete u svom životu. Možemo da shvatimo šta želimo, da razvijemo ljubav prema sebi i samopoštovanje, da postavimo standarde, uvereni da zaslužujemo najbolje.
Možemo da odlučimo da nikada više ne pristanemo na loš tretman, možemo da steknemo uvide, saznanja i mudrost, koji će nam pomoći da u budućnosti ostvarimo zdravije i ispunjenije veze. Sami sa sobom, nalazimo se pred platnom na kome možemo oslikati skicu novog života, sa novim standardima onoga što želimo i što nećemo prihvatiti u sledećoj vezi.
Možemo da promenimo način razmišljanja i priznamo moć koju imamo nad svojim izborima i odogovornost koju imamo prema sebi i svojoj sreći i dobrobiti. Možemo naučiti da volimo pod sopstvenim uslovima. Možemo izabrati ljubav sa poštovanjem, umesto bilo kog odnosa u koji se možemo upustiti, bežeći od samoće i osećanja neadekvatnosti.
Odbacujući pristajanje na loš tretman, možemo početi bolje da tretiramo i više da vrednujemo sami sebe, možemo shvatiti da je biti sam bolja i povoljnija pozicija, nego biti u lošoj vezi, sa nekim ko nam pruža tako malo.
Teško je pomiriti se sa „propalim investicijama“ i odbaciti sve što smo radile i ulagale u odnose u kojima nismo bile cenjene, voljene, zadovoljene, ali što duže ostajemo u takvim odnosima, naši resursi se sve više smanjuju.
Nemojte ostajati gladni ljubavi, poštovanja i pažnje, kad ih možete pružiti sebi i možete pronaći partnera koji će vas tretirati onako kako vi tretirate sebe – jer to ste i do sada radili.
Preuzeto sa: wannabemagazine.com