Nikad vam neće niko moći objasniti kako to izgleda jer se jedno autistično dijete razlikuje od drugog za 200 svjetlosnih godina. Zajedničko je da odstupaju po svom unutrašnjem svijetu i da im takoreći čula drukčije rade.
Djeluje kao da su došli s planete A na planetu Z (Zemlju) i nastoje da se uklope. Ništa ne doživljavaju kao mi. Nijedno osjećanje.
Jedna spisateljica i majka je to ovako opisala: „Autizam je neman koja vam krade dijete pred vašim očima, a da vi ništa ne možete da učinite.“
Ja bih ipak rekla da se svašta može uraditi, ali i da to ima cijenu. Prvo morate danonoćno upoznavati dijete. Nažalost ne postoje knjige o razvoju autizma. Ne, tako detaljne. Kao što rekoh razlikuju se, pa će vas previše literature dovesti u slijepu ulicu. Morate ga gledati kao individualca. Prave majke prestanu to biti- prave majke.
Postanu istraživači, sakupljači informacija, analitičari, statističari, psiholozi, logopedi, da bi na samom kraju postale i one autisti. Život im se raspadne i nastane novi i život i svijet u kojem one žive. U njihovom svijetu živi neman zvana autizam, ne samo u dječijem. Samo vi to ne vidite. Vidite samo dijete.
Autizam nije samo kada dijete ne priča. Autizam je i kada vas dijete udari kada nešto uradite što niste nikad. Neku nebitnu malu stvar. Tipa, da uzmete flašicu vode u kiosku, a do tad ste pili sok. To se zove tantrum. Napad bijesa bez cilja i kontrole. Iz njega tad izlaze riječi koje vi do sad niste ni čuli i koje vam svaki put slome srce.
Slome vas iznova i iznova. Okrenete se oko sebe i vidite druge koji vas gledaju tako tužno i žalosno i to vam dodatno raspori utrobu. Vi stojite tako i gledate svoje najmilije u zagrljaju te prokletinje kojoj ne možete ništa. Ono vas udara, ne to dijete.
Ukoliko pokušate da objasnite djetetu da mu je reakcija pretjerana, ono bude još gore. Gurne vas. To vas ne gura dijete, nego autizam.
Autizam je kada je dijete izbirljivo kada je u pitanju odjeća i obuća. Navući novu stvar je kombinacija rata, otpora i revolucije.
Autizam je i kada dijete reaguje nekim čulom šestim i bude ubijeđen da je neko loš!
Autizam je kada dijete želi da gospodari vama, pa se vi često pitate da li vas uopšte voli.
Autizam je kada 24 sata strijepiš i brineš, i ako ti dijete nije životno ugroženo.
Autizam je kada više nemaš svoj dom, nego imaš metar doma. Sve ostalo pripada djetetu.I auto i kuća i sve je uređeno u odnosu na njega. Izgleda kao muzej igračaka, gdje ne smijete ništa pomaknuti.
Autizam je kada gledaš kako ti dijete bude razdražljivo prema bližnjima, a ti ne možeš ništa. Koliko god da si spremna, to gledaš i ćutiš i bude ti žao što tvoji rođaci i drugari osjećaju to, onda se vremenom i povučeš jer ne možeš to da gledaš. Boli! Osjećaš nemoć!
Autizam je neman koja te neće ubiti. Ona je zvijer koja te zlostavlja svaki dan, nekad manje, nekad više. Vremenom postane rutina i vremenom se preseli u svijet majke i sve opustoši.
Sve što je imala spali do temelja. Ona je izazivačka sila druge planete koja traži svoje, a vi se trudite da uklopite dijete u ovu. Autizam je galaktička borba dva titana: majke i nemani.
Autizam je kad uočite da vaše dijete ne želi da usvoji bonton, ni pismo, ni jezik, ni pjesme.. Ono samo želi da se voli i grli. Toga očito na toj planeti nije bilo, pa sad u ovoj traže to u pojačanoj mjeri.
Autizam je kada imate dijete koje se ponaša kao da ima godina kao vi. Uči vas, naređuje i ponaša se kao autoritet.
Autizam je kada vas vrijeđaju drugi na ulici i svuda ne uviđajući šta se dešava. U vama vide zlo i zvijer, a ne u licu autizma.
Autizam je kada dijete odjednom dobije novu naviku ili hobi ili oblik ponašanja, a vama žao onih prethodnih. Taman ste se upoznali s jednim licem, kada za nekoliko sedmica eto drugog lica autizma. Vi sebi ne možete doći! Autizam je avantura bez kraja i dna.
Autizam je kada morate imati apartman na plaži jer djetetu smetaju sunčevi zraci. Bodu ga i cijepaju. Citirala sam.
Dijete iz autističnog spektra je kao snažni jež kojeg toliko volite da ga namjerno stežete na grudima ne bi li bodlje spale s njega i ostale u vama.
Vi znate da niste rodile ježa i trudite se da ga podsjetite na to: da ste jedno. Tako nešto.
Jež ide ovim svijetom i brani se, a mi svi mu želimo pomoći. On sluša glas zvijeri zvane autizam i vjeruje joj. Ponekad ni majčinski glas nije jači. On samo odzvanja i vrati se kao bumerang u ranjeno srce majke.
Autizam nije samo kada dijete ne govori.
Mr Edina Heldić Smailagić
