Magdalena Mukutuj je rekla djeci da odu i pronađu pomoć dok je ležala na samrti.
Otac djece Manuel Ranoke rekao je novinarima da mu je najstarija kćerka ispričala da im je majka rekla da odu i da se spasu.
Braća i sestre, uzrasta 13, devet, pet i jedne godine, spaseni su iz džungle 40 dana poslije avionske nesreće, u kojoj su poginuli njihova majka i dvojica pilota.
Prebačeni su u vojnu bolnicu u glavnom gradu države Bogoti.
“Jedina stvar koju mi je (13-godišnja Lesli) razjasnila jeste da im je majka, u stvari, bila živa četiri dana”, rekao je Ranoke novinarima ispred bolnice.
“Prije nego što je umrla, mama im je rekla nešto poput: ‘Djeco, idite odavde. Vidjećete kakav je čovjek vaš tata, i on će vam pokazati istu vrstu ogromne ljubavi koju ste imali od mene”, ispričao je.
Više od pet nedjelja poslije nesreće, pojavljuju se novi detalji o vremenu koje su djeca provela u džungli i njihovom čudesnom spasavanju, kao i šta su djeca rekla kada su pronađena.
Spasilac Nikolas Ordonez Gomes prisjetio se trenutka kada su pronašli djecu.
“Najstarije dijete, Lesli, držala je jednogodišnju sestru u naručju i potrčala je ka meni. Rekla mi je: ‘Gladna sam'”, rekao je on za RTVC.
“Jedan od dvojice dječaka je ležao. Ustao je i rekao mi: ‘Mama mi je mrtva'”, prenio je spasilac.
Dodao je da su djecu pokušali da umire riječima da su prijatelji i da ih je poslala porodica.
“Hoću hljeb i kobasicu”, prenio je Ordonez Gomes riječi dječaka.
Na snimku koji je objavljen u nedjelju o spasavanju djece, izgledalo je da su četvoro braće i sestara iznemogli poslije više nedjelja džungli punoj životinjskih predatora.
Magdalena Mukutuj i njena djeca letjeli su malim avionom za Ararakuaru, u provinciji Amazonas, u San Hose del Gvavijare, 1. maja kada je pilot obavijestio upravu letenja da otkazuje motor.
Vojnici su poslije nekoliko dana pronašli tijela majke i dvojice pilota na mjestu nesreće.
Djeca su krenula dublje u prašumu da pronađu pomoć.
Za djecom je organizovana velika potraga u kojoj je učestvovalo desetine vojnika, kao i lokalno stanovništvo.
Spasioci su ušli u trag djeci nakon što su uočili znakove u džungli, poput otisaka stopala i djelimično pojedenog voća.
Pripadnici starosjedilačkog naroda Huitoto iz kog su i djeca, nadali su se da će im njihovo poznavanje voća i vještina preživljavanja u džungli dati veće šanse da prežive.
“Čudo, čudo, čudo”
U petak, u gluvo doba noći u srcu kolumbijske džungle, vojni radio se oglasio porukom za koju se nacija molila: “Čudo, čudo, čudo, čudo”.
Vojnik je otkrio da su pronašli svo četvoro djece koja su nestala u džungli 40 dana.
Sva djeca su živa, dodao je uzbuđenim glasom.
Poslije srećne vijesti, kolumbijski predsjednik Gustavo Petro rekao je da će način na koji su djeca preživjela “biti zapisan u istoriji”.
Djeca džungle
Ako ima djece koja su bila dobro pripremljena da se suoče sa ovakvim iskušenjem, onda je porodica Mukutuj primjer za to.
Pripadnici Huitoto naroda od malih nogu uče lov, ribolov i sakupljanje voća, a njihov deda Fidensio Valensija rekao je novinarima da su najstarija djeca, Lesli i Solejni, dobro poznavala džunglu.
Govoreći za kolumbijske medije, tetka djece, Damaris Mukutuj, rekla je da su djeca sa starijim članovima porodice redovno igrala “igru preživljavanja”.
“Kada smo igrali, postavljali bismo male kampove”, prisjeća se ona.
Trinaestogodišnja Lesli, dodala je, “znala je koje voće ne može da jede jer u šumi ima mnogo otrovnih plodova”.
“I znala je kako da se brine o bebi”.
Poslije nesreće, Lesli je napravila improvizovana skloništa od grana koje je povezala gumicom za kosu.
Iz olupina aviona, iznijela je Farinu, vrstu brašna.
Djeca su jela brašno dok su imala, a potom su se hranili voćem i sjemenkama, rekao je novinarima Edvin Paki, jedan od domorodačkih vođa koji su učestvovali u potrazi.
“Postoji voće, slično marakuji, koje se zove avičure”, rekao je on.
“Sa drveta avičure, na oko kilometar i po od mjesta pada aviona, uzimali bi sjemenke”.
Ali i dalje su se suočavali sa značajnim izazovima preživljavanja u negostoljubivom okruženju.
U razgovoru za BBC Mundo dan nakon srećne vijesti, stručnjak Aleks Rufino rekao je da su djeca bila u “veoma mračnoj, veoma gustoj džungli, gdje je najveće drveće u regionu”.
I dok ima listova kojim bi djeca mogla da prečiste vodu, on je upozorio da su “drugi otrovni”.
“To je područje koje nije istraženo. Gradovi su mali i nalaze se pored rijeke, a ne u džungli”, dodao je on.
Osim što su izbjegavala predatore, djeca su bila suočena i sa snažnim kišnim olujama, a nije isključeno i da su morala da izbjegavaju naoružane grupe za koje se vjeruje da su aktivne u džungli.
U jednom trenutku djeca su bila prinuđena da se brane od divljeg psa, rekao je predsjednik Petro.
Ali Rufino primjećuje da bi dijete od 13-godina, odraslo u autohtonoj zajednici već moglo da posjeduje mnoge vještine potrebne za preživljavanje u takvom okruženju.
Džon Moreno, vođa grupe Guanano u Vaupesu, u jugoistočnom dijelu Kolumbije gdje su djeca odrastala, rekao je da ih je “odgajala njihova baka”, veoma ugledni starosjedilac.
“Koristili su ono što su naučili u zajednici, oslanjali se na znanje predaka da bi preživjeli”, rekao je on.
Dramatično spasavanje
Kako je potraga nastavljena, zvaničnici u Bogoti su bili pod pritiskom zbog sporosti.
Predsjednik Petro se suočio sa kritikama nakon što je njegova kancelarija objavila tvit u kojem je bilo objavljeno da su djeca pronađena poslije dvije nedjelje.
Ali ta vijest nije bila provjerena i tačna, pa ju je on potom obrisao.
Vlasti su bacile 10.000 letaka sa savjetima za preživljavanje napisanim na španskom i domorodačkom jeziku Huitoto, a helikopteri su sa razglasa slali poruke njihove bake kako bi djeca mogla da prepoznaju njen glas.
Vojska se sve više približavala pronalaženju djece.
U vrijeme kada su djeca otkrivena, oko 150 vojnika i 200 dobrovoljaca iz lokalnih starosjedilačkih grupa bilo je uključeno u operaciju, koja je zahvatala površinu od više od 300 kvadratnih kilometara.
“Ovo nije potraga za iglom u plastu sijena, to je mala buva u ogromnom tepihu, jer se one kreću”, rekao je general Sančez novinarima tokom potrage.
Ali u petak, 9. juna, poslije više od mjesec dana potrage, spasilački psi nanjušili su djecu.
Na snimku kolumbijskog Ministarstva odbrane vidi se kako helikopter podiže u helikopter iznad visokog drveća.
Potom su avionom prebačeni u glavni grad države Bogotu na bolničko liječenje.
Porodica djece zahvalila je vojsci što je nastavila potragu uprkos malim izgledima djece da će preživjeti.
“Nikada nisam gubila nadu, vjerovala sam da će ih naći. Veoma sam srećna, zahvaljujem se predsjedniku Petru i mojim sunarodnicima koji su prošli kroz velike napore i iskušenja”, rekla je njihova baka državnim medijima.
Predsjednik Petro je takođe pozdravio napore vojske i dobrovoljaca, pohvalivši “susret znanja: autohtonog i vojnog”, dodajući da je “ovo pravi put mira”.
Ali posebnu pohvalu je imao za djecu i njihov odnos prema prirodi.
“Oni su djeca džungle, a sada su i djeca Kolumbije”, rekao je on.
Dok su mnogi u duboko katoličkoj Kolumbiji spasavanje djece nazivali “čudom”, Rufino, lokalni stručnjak, rekao je da prava priča leži u njihovoj “duhovnoj vezi sa prirodom”.
“Džungla nije samo zelena, već postoje drevne energije sa kojima se stanovništvo povezuje, uči i pomažu jedni drugima”, rekao je on.
“Znam da je to teško razumjeti, ali ovo je dobra prilika da društvo, ljudska bića, nauče o različitim pogledima na svijet koji postoje na teritorijama. Njihova majka, koja je postala duh poslije nesreće, štitila ih je”, rekao je on.
“I tek sada će početi da se odmara”.
Preuzeto sa: nezavisne.com
