Bio je to jedan od koraka da u školske učionice uvedu red, rad i disciplinu.
– Ja sam navikla bez telefona radnim danima. Iskreno, mislim da je bolje da učenici ne nose telefone zato što se mogu fokusirati na njihova učenja, kaže Ina Gačić, učenik šestog razreda OŠ Vuk Karadžić.
U septembru to nije bilo tako. Od učiteljice su đaci stigli kod nastavnika. Šesti razred donio im je niz promjena.
– Bilo mi je stvarno novo da svaki čas moram da kupim svoje stvari, idem u novu učionicu, da mi predaje neki novi nastavnik koje nisam vidjela do tada u životu, rekla je Teodora Barić, učenik šestog razreda.
Promjene su se odrazile na djecu. Reagovao je razredni starješina. A onda je pao zajednički dogovor svih na hitnom roditeljskom sastanku.
Djeca nisu imali solidarnosti, nisu pomagali jedni drugima, bili su razdražljivi, stalno su se dešavali neki problemi. Vratili smo se na ono školovanje iz starih dana. Nijedno dijete više nikad nije donijelo telefon u školu. Djeca su se okrenula bitnim stvarima, ističe Dijana Đekanović, razredni starješina.
Sada je atmosfera radna. Postali su razred za primjer. Telefon im je dostupan, ali za ono najvažnije, i to kod školskog sekretara.
Posebnu pažnju posvetili su lijepom vaspitanju.
– Da ne razlikujemo djecu u odjeljenjima, da ne govorimo ništa loše jedni o drugima, da lijepo funkcionišemo. Da se ne tučemo i ne govorimo ružne stvari, govori nam Natalija Marković, učenik šestog razreda.
Sa odlaskom mobilnih telefona, snimanja, fotografisanja i dopivanja, iz školskih klupa, ovdje su otišli i problemi. Đaci su postigli sjajne rezultate u nastavi. A postali su i te kako kreativni i u vannastavnim aktivnostima.
Iz ovih školskih klupa djeca poručuju da su djeca na kraju samo djeca. I za kraj školske godine svima šalju jednu poruku – prava postoje tek onda kada su dužnosti ispunjene.
Preuzeto sa: seesrpska.com
