Donosimo vam 10 najboljih filmova, prve polovine ove godine.
1.Saint Omer
Ova žestoka, srceparajuća drama o rasi, klasi i majčinstvu bio je francuski kandidat za prošlogodišnju utrku za Oskara, a i dalje nam nije jasno zašto nije bila nominovana. Alice Diop koristi svoje iskustvo snimanja dokumentarnih filmova, jer svoju priču zasniva na stvarnom slučaju mlade Senegalke u Francuskoj optužene da je ostavila svoju bebu na plaži da umre. Diop izmišlja Ramu, trudnu spisateljicu koja odlazi u grad Sveti Omer kako bi svjedočila suđenju, što poigrava njene sumnje i strahove. Kao Laurence, majka kojoj se sudi, Guslagie Malanda je neprirodno mirna, gotovo zamrznuta. Kayije Kagame kao Rama vam omogućava da vidite kako joj um juri i srce lupa dok gleda, iako je njeno lice ravnodušno. Diop je svoj dijalog zasnovala na sudskim transkriptima, ali rezultati daleko prevazilaze suve činjenice na stranici i stvaraju zadivljujući film s dvije duboke i živopisne žene na ekranu.
2. Close
Lucas Dhont prati svoj nagrađivani debi, ”Girl”, s još jednom nježnom, ali emotivno potresnom dramom o odrastanju koja je toliko naturalistička da biste je mogli zamijeniti sa ”fly on the wall” dokumentarcem. Njegovi junaci su Leo (Eden Dambrine) i Remi (Gustav de Vaele), dva 13-godišnja dečaka koji uživaju u intimnom prijateljstvu u idiličnoj Belgiji. Ali kada se upišu u novu školu, pritisak vršnjaka proteže njihov odnos do tačke loma. Nadljudski osjetljiv na bolove tinejdžera, Dhont razumije da nije potrebno otvoreno maltretiranje da bi se mladi ljudi osjećali kao da su pod nepodnošljivim napadom. Usputna pitanja drugova iz razreda dovoljna su da ih zauvijek promijene.
3. John Wick: Chapter 4
Najnoviji nastavak umjetničke franšize pune akcije s Keanuom Reevesom kao ubicom za kojeg navijamo nema konkurenciju za najbolji mainstream, komercijalni film godine do sada. Sa višemilionskom cijenom na glavi, Wick kanalizira svog unutrašnjeg Jamesa Bonda, lutajući svijetom kroz Pariz, Berlin i Osaku, pokušavajući da izbjegne smrt. Ovaj unos je od prethodnih Wickovih, a režiser Chad Stahelski ga čini vizuelno zapanjujućim i zabavnim, s akcijom punom borilačkih vještina, oružja i mačeva. Reevesova simpatična ličnost pomaže nam da se povežemo s likom koji je odavno prestao da broji tijela koja ostavlja za sobom. Ian McShane nas je oduševio kao Wickov urbani kolega, Winston, a film nam daje još jednu priliku da vidimo Lancea Reddicka, koji je nedavno preminuo, kao vratara, Charona.
4. Holy Spider
Ali Abbasijev jezivi ”Holy Spider” baziran je na istinitoj priči o oženjenom neimaru (Mehdi Bajestani) koji je ubio 16 prostitutki u iranskom svetom gradu Mašhadu 2000. i 2001. godine. U filmu glumi Zar Amir Ebrahimi (dobitnik nagrade za najbolju glumicu u Cannesu) kao odlučna novinarka koji istražuje zločine, isprva se čini da je to atmosferski slijedi ”Kad jaganjci utihnu” i druge drame o serijskim ubicama na velikom ekranu. Provokativni preokret je da neki građani i političari vide ubicu kao lokalnog heroja u moralnom krstaškom pohodu. Iza opštih uzbuđenja, ”Holy Spider” je ispitivanje mizoginije u cijelom društvu koje se čini još pronicljivijim nakon protesta Mahsa Amini.
5. The Worst Ones
Ponekad amaterski glumci mogu izgledati krajnje neprirodno na ekranu, u ovoj oštroj, ozbiljnoj, ali lakomislenoj fikciji o djeci i adolescentima u oronulom naselju u sjevernoj Francuskoj je upravo suprotno. Smisao metadrame je da se pravi studenti regrutuju da na ekranu igraju izmišljene varijacije sopstvenih priča. Upravo to je proces kojim su se bavile redateljice Lise Akoka i Romane Gueret, bivše direktorice kastinga, na snimanju ”The Worst Ones”, čiji naslov upućuje na lošu reputaciju djece koja glume. Dvoje djece i dvoje adolescenata koji ovde glume zadivljujuće, sa ugrađenim prisustvom na ekranu, dok se nose sa bešćutnim, sredovječnim čovjekom koji ih režira i smiju mu se. Dobitnik glavne nagrade u sekciji ”Un Certain Regard” u Cannesu prošle godine,”The Worst Ones” ima nepretencioznu lakoću, ali postaje promišljen pogled na eksploataciju i voajerizam snimanja stvarnih života.
6. EO
Kada se poljski cirkus ugasi, jedan od njegovih izvođača, magarac, biva poslan da živi u konjičkom centru. Ali on tamo ne ostaje dugo. Umjesto toga, naš dugouhi heroj korača po Evropi, kroz niz različitih epizoda u različitim žanrovima, kao da gostuje u drugim filmovima. Ono što ujedinjuje njegove avanture, inspirisane ”Au Hasard Baltazar” Roberta Bresona, jeste njihova muka zbog čovjekove nehumanosti prema čovjeku (i čovjekove nehumanosti prema magarcu), i njihova zapanjujuće psihodelična kamera, montaža i muzika. Jerzy Skolimowski, režiser ”EO”, možda ima 84 godine, ali nikada nije bio angažovaniji ili energičniji. Ove godine nećemo gledati još jedan film koji je tako ekstravagantno bizaran, a opet tako sladak, pun ljubavi i nestašan.
7. Return to Seoul
Film Davyja Choua varljivo je običan u svojoj premisi. Freddie, dvadesetogodišnja koreanka koja je usvojena kao dijete i odrasla u Francuskoj, putuje u Seul i nevoljko traži svoje rođene roditelje. Ali kako ide dalje, priča skače naprijed dvije godine, zatim pet, i prikazuje Freddiejevo preoblikovanje osjećaja identiteta u neočekivanim, potpuno uvjerljivim preokretima. Da li je Francuskinja ili Korejka; da li izgleda kao grunge studentica ili glam poslovna žena; da li želi da nađe svoju majku ili ne? Park Ji-Min je živahna i drži nas van straže kao Freddie, a Chou nudi svjež i okrepljujući stil. On postavlja priču u obične prostore – uske ulice, kancelarije, restorane – sa uglađenim izgledom i intimnim osjećajem. Originalni engleski naslov bolje prikazuje uzbudljiv vrtlog identiteta filma: ”All the People I'll Never Be”.
8. Infinity Pool
Najnoviji zapis u rastućem podžanru “bogati ljudi loše se zabavljaju na ostrvu”, Infinity Pool blista odsjajima ”Triangle of Sadness, ”Menu”, ”Glass Onion”, iako je mutniji i toksičniji od bilo kojeg od njih. Alexander Skarsgård glumi problematičnog pisca koji posjećuje ekskluzivno odmaralište na plaži sa svojom bogatom suprugom. Prekasno otkriva da zemlja ima politiku neposrednog pogubljenja za određene zločine, a njegov odmor iz pakla od tada postaje sve krvaviji i čudniji. Istina je da i lik i film gube svoj put, ali ovaj vrtlog ekstremne kinematografije dokazuje da je njegova koleginica, Mia Goth, jedna od najizvanrednijih glumica svoje generacije, i da je njegov scenarista i reditelj, Brandon Cronenberg, dovoljno talentovan sam po sebi da bismo vjerovatno trebali prestati da ga upoređujemo sa njegovim ocem, Davidom Cronenbergom.
9. Polite Society
Komedija ponašanja u sukobu kulture s horor tvistom, film Nide Manzoor (”We are Lady Parts”) jedan je od najsvježijih, najzabavnijih filmova godine. Manzoorin prvi inventivni izbor je da stvori nevjerovatnu tinejdžersku heroinu, Riu (Priya Kansara), djevojku iz Londona pakistanskog porijekla, koja je odlučna da postane kaskaderka, dodajući filmu njuh borilačkih vještina i akciju. Tada Manzoor povećava ulog, kada se Rijina starija sestra odluči udati za bogatog, zgodnog muškarca za kojeg Ria sumnja da nije onakav kakav izgleda. Njegova preterano kontrolna majka ima zlokobni osmijeh dostojan Diznijevog negativca. Kako se neobični elementi gomilaju, film ih sve spaja radosno, od Rijinih komičnih planova da osujeti vjenčanje, do njene plesne scene spremne za Bollywood i nijansiranih portreta njenih razumnih roditelja, stvarajući pametno i ugodno zezanje.
10. How to Blow Up a Pipeline
Inspirisan knjigom Andreasa Malma, ovaj nepodnošljivo napeti indie triler predstavlja grupu eko-aktivista koji planiraju bombardovanje naftovoda u zapadnom Teksasu. Svi su povrijeđeni zagađenjem, korporativnom pohlepom i klimatskom krizom, a vjeruju da je jedini način na koji mogu uzvratiti udarac. Prekidajući između njihovih nervoznih priprema i pozadinskih priča koje su ih dovele do Teksasa, usko fokusirani film Daniela Goldhabera odjekuje kao nekoliko klasičnih filmova o pljački – posebno ”Reservoir Dogs” – ali ima neke ključne razlike. Kriminalci nisu motivisani pohlepom, detalji njihovog amaterskog pravljenja bombe su fascinantno specifični, a budući da rukuju eksplozivnim hemikalijama, uvijek su u opasnosti da se slučajno ubiju.
Izvor: BBC
