Izvini, Danka, što smo zaboravili da budemo ljudi, pa smo danima smišljali scenarije, pravdajući to “dobrim namjerama”. Svi ti scenariji su, iz “dobrih namjera” uključivali tvoju trudnu majku, nerijetko i oca. Čak i neke druge ljude. Izvini, Danka, što smo tako lako bacali kamenje.
Izvini, Danka, što svijet u kojem si se tako kratko zadržala funkcioniše po principu lešinarenja, što se popularnost skuplja na tragedijama, a ljudi se umjesto saosjećanjem, hrane klikovima.
Izvini, Danka, što mi već sistemski uništeni ne vjerujemo sistemu pa smo iz minute u minut kliktali u potrazi za još nekim sočnim detaljem, zumirali tvoje lice, davali ti dijagnoze, izmišljali kako smo te vidjeli tu i tu, neki su te čak i lažno držali u podrumu.
Izvini, Danka, što ni mrvu dostojanstva nismo pokazali dok smo o tebi na kafama pričali.
Izvini, Danka, što sva ona pravda koju si gledala u crtanim filmovima koje ti je majka puštala, sve ljepota uzajmanog pomaganja u kojoj na kraju pobijedi dobro, više u stvarnom svijetu ne postoji.
Izvini, Danka, što tog dana nije putem naišao neko ko bi te vratio majci, ubrao cvijet pored puta s tobom, učinio ono što bi volio da neko učini da se njegovo dijete našlo na cesti.
Izvini, Danka, što su toliki ljudi zarađivali na tvojoj smrti, što već sad imamo naslove “Sve o Dankinoj srmti” i brzo organizovane TV emisije, što slike tvojih ubica iskaču sa svih strana, što ne znamo ni da te dostojanstveno žalimo.
Izvini, Danka, što si na svijet došla kad smo mi već duboko zaglibili u propast svih vrijednosti, pravde i ljudskosti. Sve je danas senzacija, reklama, skupljanje bodova. Pa i saopštavanje tvoje smrti.
I možda najveće izvinjenje dugujemo tvojoj majci, Ivani, kojoj nismo dozvolili ni tugu, ni strah, jer smo je konstantno držali u raljama prepravedne javnosti pune izmišljenih inspektora, forenzičara i kritičara koji su smišljali scenarije dostojne Agate Kristi i gle čuda, u svakom je ona bila kriva.
Njoj ostaje praznina, tuga, neizbježni osjećaj krivice koji će je pratiti dok je živa i pitanje: Šta bi bilo da je sve bilo drugačije?
A nama, nama to što te više nema dolazi kao još jedna lekcija koju, izvini i zbog toga, bojim se nećemo naučiti ni za prolaznu ocjenu. Jer sve lekcije iz empatije i ljudstva, od maja prošle godine, nama nikako ne ulaze u glavu, a kamoli srce.
