Od finansijskih problema, problema u vezi i strahova u vezi zdravlja, postoji mnogo toga o čemu brinemo tokom života.
Prema Američkom udruženju psihologa, jedna trećina ispitanih u anketi koja se bazirala upravo na tome, izjavilo je da su većinu dana preopterećeni. Neke od briga koje muče ljude širom zemlje su vjerovatno opravdane. Troškovi života su apsurdno visoki, zdravstveni problemi (pandemija?) mogu izazvati intenzivnu anksioznost, a sukobi, svađe i nesuglaisce mogu biti izuzetno bolni.
Međutim, postoji mnogo drugih scenarija o kojima često razmišljamo, a koji jednostavno nisu vrijedni brige ni razmišljanja. Kao što stara poslovica kaže, „većina stvari o kojima brinemo se ne dese“.
Kako bi provjerili koliko ima istine u toj poslovici, HuffPost je razgovarao s ljudima u njihovim 80-im, 90-im i 100-im godinama kako bi saznao njihova razmišljanja o stvarima o kojima su brinuli kada su bili mlađi. I, ispostavilo se da su gubili vrijeme brinućise. Evo šta su rekli:
Voljeli bi da ih nije bilo briga šta ljudi misle o njima.
Jackie Stricker, koja ima 100 godina i živi sama u St. John's Meadows u Rochesteru u New Yorku, rekla je, “pretpostavljam da mi je bilo važno šta ljudi misle o meni”.
Iako je to bila njena velika briga tokom njenih mlađih dana, ono što ljudi misle o njoj postalo je manje važno kako je starila.
„Ponekad te ljudi ne vole i zaista ne možeš ništa da uradiš povodom toga“, objasnila je za HuffPost. “Ni sami ne znaju zašto, tako da se ne brinem o tome.”
Voljeli bi da se nisu opterećivali oko ishoda nekih situacija.
Na pitanje o čemu bi mladi trebali manje brinuti, Kenny Vance, 80-godišnji muzičar koji vrijeme dijeli između New Yorka i Floride, rekao je za HuffPost da bi ishod nekih situacija trebao biti manje zabrinjavajući.
“Ako idete na rezultat prije nego što ste prošli kroz proces, to je samo nešto što je u vašoj mašti ― nije povezano sa stvarnošću,” rekao je Vance, koji je pjevač doo-wop grupe ”Kenny Vance and the Planotones” i ima dokumentarni film “Srce i duša: Ljubavna priča”, koji je premijerno prikazan na PBS-u ovog juna.
„Umjesto da previše razmišljate o situaciji ili dozvolite svojoj negativnosti da vas spriječi da nešto učinite, samo krenite, uradite to“, rekao je Vance.
“Garantujem vam da će se, ako se odvažite, dogoditi nešto što niste očekivali. Nikada, nikada se ne desi ono što očekujete“ – rekao je. ‘Ne očekujte ono što očekujete’ – mislim da je dobar aforizam.
Voljeli bi da nisu brinuli kako će im biti nakon odlaska u penziju.
Ruth Snyderman-Works, 87, rekla je da se mnogo brinula o svom slobodnom vremenu koje će imati kada ode u penziju. Snyderman-Works je bila suvlasnica umjetničke galerije u Filadelfiji sa svojim suprugom Rickom Snydermanom više od 50 godina.
“Bila sam veoma zabrinuta zbog zatvaranja galerije i šta ću raditi sa sobom po cijeli dan nakon što sam bila vezana za galeriju 52 godine”, rekla je Snyderman-Works za HuffPost. “Od tada se čini da dani lete. Živimo u stanu u ulici u kojoj ima toliko ljudi s kojima se možemo družiti.”
Par je rekao da ostaju zauzeti i društveni tako što viđaju bivše osoblje, bivše klijente, prijatelje, umjetnike, mlade i stare ljude sa drugačijim uvjerenjima od njih.
“Postoji toliko načina na koje možete razgovarati sa ljudima kako biste pronašli neku zajedničku tačku”, rekla je Snyderman za HuffPost. “A ako pričate samo sa onima sa kojima dijelite identična mišljenja i stavove, to je prilično tužan i prazan život, a mi nikada nismo živjeli takvim životom.”
“Dakle, više nismo zabrinuti za naše vrijeme”, dodala je Snyderman-Works. “Taj najveći strah je nestao.”
Voljeli bi da nisu vodili toliko računa o izgledu.
“Puno sam se brinula o izgledu o kojem sam prestala brinuti u svojim 40-im i 50-im godinama”, rekla je za HuffPost Naomi Goldrich, 91-godišnjakinja koja živi u Kaliforniji. „Jesam li bila dobro obučena? Jesam li izgledala OK? Bila sam veoma visoka i veoma mršava, i uvijek sam se brinula da izlgedam kao štreber.”
Ona je dodala da je izgled postao veoma važan, posebno u srednjoj školi kada su devojke bile robovi određene vrste džempera ili određene vrste cipela. “A ja dolazim iz siromašne porodice. Nismo imali novca da kupimo te cipele i taj džemper“ – rekla je.
Kako je vrijeme odmicalo, Goldrich je shvatila da izgled zapravo nije toliko važan, rekla je.
“Sve dok sam bila čista i njegovana, moj izgled nije bio važan”, rekla je Goldrich. „Ono što je zaista bilo važno je ono što radim – i zato sam krenula da aktivno preusmjeravam svoj život. Upisala sam se na pravni fakultet i počela živjeti svoj život daleko od izgleda.”
Voljeli bi da nisu ozbiljno shvatali smak svijeta.
„Sjećam se možda kad sam imala 5 godina… odrasli su pričali o smaku svijeta“, rekla je Diane Johnson, 85-godišnjakinja koja živi u Connecticutu. “Sjećam se da sam dugo čekala da se to dogodi.”
Za Johnson, to je bio period tokom ranih 1940-ih kada je trajao Drugi svjetski rat i kada su se Sjedinjene Države oporavljale od bombardovanja Pearl Harbora. Ljudi su tada mogli biti zabrinuti zbog političkih sukoba, rasnih tenzija ili efekata klimatskih promjena. Sve su to stvarne brige i, slično kao tada, mnogi ljudi ni danas u svijetu nisu sigurni od ovih situacija.
Ali, za one koji su fizički sigurni od ovih prijetnji, postoji razlika između brige i paranoje, a to je kada upadnete u zamku “šta ako” i vaš um pređe u način preživljavanja bori se ili bježi kada ne treba. To dovodi do stresa, anksioznosti i mnogo brige oko situacije od koje ste fizički sigurni.
Voljeli bi da nisu brinuli o uzvraćanju/osveti.
Bob Wheeler, 82-godišnjak iz Konektikata, rekao je da nije bio previše zabrinut ni u jednom trenutku svog života, ali vidi da se mnogi ljudi oko njega brinu o jednoj stvari koja je gubljenje vremena: osveti.
“Neki ljudi… osjećaju da se trebaju osvetiti. Ako dobiju neželjeni telefonski poziv ili mail ili bilo šta drugo, moraju se osvetiti i pokušati uzvratiti osobi koja im je to uradila, a to nikada ne funkcioniše”, rekao je Wheeler. “Morali biste jednostavno ignorisati te stvari… i živjećete duže ako to učinite.” (Osjećaj kao da trebate nekome uzvratiti stvara stres, a stres je loš za vaše srce, zdravlje crijeva i još mnogo toga.)
A neki se uopšte ne brinu, i dobro im je.
Jerry Spoerl, 87-godišnjak koji živi u New Jerseyu, rekao je da umjesto da se brine o situaciji, on je istraživao kako bi mogao napraviti neophodne promjene. Kada je zabrinut, onda se moli.
„Briga samo stvara smetnje“, rekao je. “Izbacite mrave iz glave – koncentrišite se na prave stvari, a ne na ono što bi se moglo dogoditi”, rekao je Spoerl.
„Dio mog mentalnog pristupa, ako imam neku lošu misao ili nešto slično, reći ću sebi: ‘Džeri, ti si zgodan starac i trebalo bi da imaš samopouzdanja’, i to mi pomaže da si pomognem”, rekao je Spoerl.
Za Jerryjev 80. rođendan, njegova djeca su napravila majice s jednim od njegovih popularnih slogana „75% ovog života je čisto sranje“. To je dobra mantra: Ko želi potrošiti svoj život brinući o tome?
