„Trebalo mi je da mi to kažeš, u pravu si“, reče moja drugarica nakon što sam joj rekla šta mislim. Dovoljno mi se već puta žalila na drugu svoju drugaricu koja nikako da se promijeni, a ipak odbija da presiječe odnos s njom.
Tokom dana hvatala sam samu sebe kako to govorim našoj 18-omjesečnoj kćerki prilično teško. Svakom afirmacijom koja sadrži riječi slatka, lijepa ili predivna koja mi se skotrljala niz jezik nešto bi u meni odjeknulo da nešto nije u redu. Moje srce mi govori da biram fraze koje više govore o moći i svrsi.
Kada sam tek shvatila da mi je brak gotov, razmišljala sam o tome kakav će mi život biti bez supruga. Kako će se moja porodica promijeniti sada kad imamo člana manje? Kako će mi biti spavati sama? Neću više imati nekoga u kući kome mogu prebaciti poslove koje zaista ne želim da odradim. Šta kada smještanje u krevet ne bude išlo dobro i bude mi trebala pomoć, a ta pomoć sad živi negdje drugdje?
Draga mama,
Žao mi je.
„Više ne sjedim za stolom sa ljudima koji me ogovaraju“. Mogu li dobiti jedno AAAAMIIIIN?!
Ako njeguješ cvijet – raste. Ako ga ne zalijevaš – vene. Ako staviš previše pesticida u zemlju sve trune.
Pesticidi su političari, mediji, starlete, samodopadljivost, mržnja, glupost, folk… svi smo nekad bili cvijeće.
U burnout kulturi čija je osnova, često, eksploatatorski manir a pod velom onog čuvenog znam da možeš bolje/daj mi više/daj sve od sebe/znam da možeš više/bolji si od proseka i sličnih motivacionih poštapalica, vrlo je lako pasti u procep sopstvenih mogućnosti i tuđih očekivanja.
Kada brak postane toksičan razvod zapravo može i pomoći djeci.
Da ne bude zabune, napomenimo odmah na početku kako je ovo tema o oralnom seksu, odnosno oralnom zadovoljavanju muškaraca, tzv. “blowjobu” ili, kako se kod nas u narodu kaže – “pušenju”.
Ovoga puta ćemo da popričamo o abortusima, silovanjima, dlakama i feminizmu – pa ko nađe zajedničku nit, nek se javi.
