Nakon dugog i napornog perioda onlajn učenja, kako za decu, tako i za nastavnike i roditelje, letnji raspust je konačno počeo.
Nalazili smo viljuške
zakopane u kukuruzištu
sve će im se vratiti.
Danas je moja mama nakon 100 godina došla u kuću u kojoj živim na kavu.
Moja najdraža devojčice, dozvoli mi da ti ispričam nešto o mladićima i časti.
– Možeš li molim te otići u jednu kućnu posjetu
kod neke djece?
– Kako misliš kod djece?
– Zvala me njihova tetka, žena je u Doboju, a
oni su tu negdje kod…
Znate onu scenu u westernima kada šerif uđe u salun i sve utihne.
Potpuna tišina – bez lupe čaša i viljušaka, bez pričanja i gutanja.
Da sam bar danas
bila malo korisna i primjetna.
Bacila sam igračke svoje djece.
Ja to nazivam minimalizmom, a vjerujte mi, djeca su toliko naučila u tom procesu, da sam ja sada ponosna upravo na svoj minimalizam.
U mom kraju kasno noću se čuje pas.
On laje kao da se neko smeje.
Onako grohotom.
Statistike pokazuju da je broj ljudi koji pate od nekog vida hormonske neravnoteže već decenijama u porastu.
